U Vjerovanju izjavljujemo: „Vjerujem u općinstvo svetih.“ U predaji se taj članak vrlo različito tumači. No uvijek uključuje i svijest o jedinstvu Crkve: ove ovdje na zemlji – nekoć se govorilo vojujuće, dana radije putujuće – i one konačne zajednice spasenika, Crkve slavodobitnice (Ecclesia triumphans). Njima se pridružuje i „trpeća“ Crkva, spasenici koji su još u čistilištu. To je misao u osnovici ovoga blagdana Svetkovine Svih Svetih zajedno s Dušnim danom. O tom čitamo u koncilskoj povelji o Crkvi: „Dok dakle ne dođe Gospodine u svome veličanstvu i svi anđeli s njime (Mt 25,31)neki su od njegovih učenika putnici na zemlji, neki se – ostavivši ovaj život – čiste, a neki uživaju slavu gledajući jasno trojedinoga Boga kakav jest. Ipak svi iako na različitom stupnju i na različit način učestvujemo u istoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu … Sjedinjene putnika s braćom koji su već usnuli u Kristovu miru nipošto se ne prekida, dapače, po trajnoj vjeri Crkve, ono se jača u zajedništvu duhovnih dobara“ (LG 49).

U isto vrijeme ova svetkovina želi živo posvijestiti svim kršćanima da smo svi pozvani na svetost, to jest na što savršeniju ljubav prema Bogu i bližnjemu. I to svaki u sklopu svoga poziva i svoga svakidašnjega života.


I ŽIVOT BUDUĆEGA VIJEKA

svetkovina-svih-svetih

 

Prvo čitanje   Otk 7, 2-4.9-14

Vidjeh, eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti,

 iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika!

Čitanje Knjige Otkrivenja svetog Ivana apostola

Ja, Ivan, vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bi dano nauditi ­zemlji i moru: „Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!“ I začujem broj opečaćenih – sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih. Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iza glasa: „Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!“ I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem nice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći: „Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen.“ I jedan me od starješina upita: „Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?“ Odgovorih mu: „Gospodine moj, ti to znaš.“ A on će mi: „Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.“

Riječ Gospodnja.

__________________________

12 x 12 x 1000

Uz 1. čitanje: Zastanimo s Vidiocem iz Patmosa, sv. Ivanom, pred ovim nebeskim prizorom. Anđeo Božji opečaćuje Božje kandidate spasenja. Taj pečat, po Novom zavjetu i u otajstvima Crkve, označuje nadasve sakrament krsta i potvrde. „Primi pečat dara Duha Svetoga“, govori biskup krizmajući krštenika. Imati Božji pečat na sebi znači pripadati Bogu, biti Božja svojina. Dakako, ne samo po početnom obredu svetih sakramenata nego po životu založenom za Boga i – radi Boga – za ljude. To je put svetosti, to je put spasenja. Vidjelac vidi 144.000 opečaćenih.

Brojevi imaju simboličku vrijednost: 12x12x1000 označuje puni broj spasenika.

Palme u rukama znak su pobjede koju su izvojevali u borbi života. Čovjek često treba da osvaja samoga sebe za Boga, treba da se probije kroz tjesnace obiteljskoga i društvenoga života da ostvari u sebi i zajedno s drugima Božji naum. U himnima spasenika probija duboka svijest da je – uza sav njihov mar i žar – konačno spasenje čisti dar Božje ljubavi i dobrote. “Tvoje je spasenje!” – to znači: “Samo tvojim darom, Bože, tvojom snagom mi smo pobijedili!”

I bijela haljina znak je pobjede, a u isto vrijeme ona označuje ili sačuvano djevičanstvo ili sačuvanu bračnu vjernost ili pokajanjem ponovno stečenu ljepotu duše i tijela: „Krv Jaganjčeva“ daje snagu sakramentima, svete ispovijedi.

__________________________

Otpjevni psalam    Ps 24, 1-4b.5-6

Pripjev:  Takav je naraštaj onih koji traže lice tvoje, Gospodine!

 

Gospodnja je zemlja i sve na njoj,

svijet i svi koji na njemu žive.

On ga na morima utemelji

i na rijekama učvrsti.

 

Tko će uzići na Goru Gospodnju,

tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto:

duša mu se ne predaje ispraznosti.

 

On blagoslov prima od Gospodina

i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.

Takav je naraštaj onih koji traže njega,

koji traže lice Boga Jakovljeva.

__________________________

Uz psalam: Sav je naš zemaljski život stavljen pod temeljni duševni stav: „Tražiti lice Gospodnje“. To znači: živjeti tako da zavrijedimo vidjeti lice Gospodnje. Ili da u svom životu u dobroti duše i srca prema svim ljudima budemo odraz Božje dobrote.

__________________________

Drugo čitanje   1Iv 3,1-3

Vidjet ćemo ga kao što jest.

Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola

Predragi! Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A zato nas svijet ne poznaje što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest. I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist.

Riječ Gospodnja.

__________________________

Srodstvo s Bogom

Uz 2. čitanje: Treba se diviti koliko je blago i bogatstvo Ivanu uspjelo izreći u ovo malo redaka. Vrhunac našega dostojanstva jest: djeca smo Božja, pa stoga i braća među sobom. To je ono što uhodanim jezikom Crkve zovemo milost posvetna, a grčki je oci zovu oboženje. U rodu smo sa samim Bogom (usp. Iv 1,13). To je vrhunski dar Božje ljubavi. Već sada to jesmo, iako toga još iskustveno ne vidimo i ne osjećamo. Čovjek treba da sam u sebe vjeruje, to jest da sam sebe vrednuje u svjetlu riječi Božje. U budućem životu to što sada već jesmo, u punini će se očitovati. Bit ćemo toga svjesni. To će biti trajno vrelo naše sreće i blaženstva u Bogu, u zajednici sa svima svetima.

__________________________

Pjesma prije evanđelja   Mt 11, 28

Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni,

i ja ću vas odmoriti, govori Gospodin.

Evanđelje   Mt 5, 1-12a

Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:

„Blago siromasima duhom:

njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago ožalošćenima:

oni će se utješiti!

Blago krotkima:

oni će baštiniti zemlju!

Blago gladnima i žednima pravednosti:

oni će se nasititi! Blago milosrdnima:

oni će zadobiti milosrđe!

Blago čistima srcem:

oni će Boga gledati!

Blago mirotvorcima:

oni će se sinovima Božjim zvati!

Blago progonjenima zbog pravednosti:

njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju

i sve zlo slažu protiv vas!

Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!

Ta progonili su tako proroke prije vas!“

Riječ Gospodnja.

__________________________

Isusov manifest

Uz evanđelje: Po Mateju, to je prvi Isusov proglas, tzv. Besjeda na gori ili Osam blaženstava. Smijemo to nazvati, ne bez prisjećanja na Karla Marxa, Isusovim manifestom. No koliko je to različita intonacija, a kakva je isto razlika autoriteta, a kakva su istom – i kako sigurna – obećanja! O ne, mi toga ne spominjemo da bismo ih uskratili i drugima. Mi želimo samo još svjesnije danas proživjeti da jesmo Kristovi i da želimo biti Kristovi. I još intenzivnije želimo da svi Isusa tako dožive.

No jesmo li doista Kristovi? Kako se odnosimo prema ovim, doduše nama tako časnim Kristovim izjavama, ali – nisu li nam strana ta blaženstva? Ta zar siromašni, prikraćeni, milosrdni, čisti i dušom i tijelom, progonjeni – zar su oni blaženici? Da, Isus se ne opoziva. Pazimo, da ne bismo bili hinjeni pristalice Isusovi.

Dok je Sinajski proglas bio pod znakom zabrana: „Ne smiješ!“ ili „Moraš!“ Isusov je proglas pod znakom poziva i ponude: „Blaženi!“ Već ovdje, na zemlji dok se ne ostvare blaženstva u punini, u vječnom blaženstvu. Ovo je novih „10 zapovijedi“, ovo je put svetosti, put spasenja.

Zapazimo i značajnu gramatičku osebujnost obećanja. Obećanja su izrečena nekako neosobno: oni će se utješiti … oni će se sinovima Božjim zvati. To je poznati Isusov stil. Prilagodio se tadanjem mentalitetu da se izbjegne imenovati Boga. To je tzv. teološki pasiv. Blaženstva treba čuvati ovako: Bog će ih utješiti, Bog će ih prozvati svojim sinovima. Stoga i dvaput ponovljeno „njihovo je kraljevstvo nebesko“ znači: sam Bog je njihov, Bog će im pripasti kao baština. Ući u kraljevstvo nebesko ne znači ući u neko mjesto, nego – ući u vječni, suživotni, blaženi zagrljaj s Bogom Ocem i Sinom i Duhom Svetim i sa svima svetima. AMEN!

Iz knjige: “Sjeme je riječ Božja”, Bonaventura Duda