Blaženi Alojzije Viktor Stepinac,
zagrebački nabiskup i kardinal

blaženi-stepinac

svibnja 1898. rođen u Brezariću, župa Krašić, udaljenom 50 km od Zagreba.

ljeto 1916. poslije mature u Zagrebu unovačen je u Prvi svjetski rat, na talijansko bojište, gdje je zarobljen. Kasnije je kao dragovoljac otišao na Solunsko bojište.

proljeće 1919. vraća se u Krašić i posvećuje poljoprivredi. To je razdoblje važnih odluka. Upisuje fakultet i zaručuje se (1923.).

srpanj 1924. odlučio je postati svećenik.

listopada 1924. poslan je u Papinski zavod Germanicum et Hungaricum u Rimu. Pohađa Papinsko sveučilište Gregorianu sedam godina i na njemu završava studij doktoratom iz filozofije i teologije.

listopada 1930. na svetkovinu Krista kralja u Rimu zaređen je za svećenika. Mladu misu slavio je 1. studenoga u bazilici svete Marije Velike.

srpnja 1931. slavi mladu misu u Krašiću.

listopada 1931. postaje nadbiskupski ceremonijar.

prosinca 1931. na njegov prijedlog osniva se Caritas Zagrebačke nadbiskupije.

svibnja 1934. papa Pio XI. imenuje ga nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva nadbiskupa Antuna Bauera.

lipnja 1934. zaređen je za nadbiskupa koadjutora. Odmah započinje s aktivnim djelovanjem. Posjećuje mnoge župe i promiče tradicionalno hodočašće u svetište Mariju Bistricu.

srpanj 1937. hodočašće u Svetu Zemlju.

prosinca 1937. umire nadbiskup Bauer i Stepinac postaje zagrebačkim nadbiskupom. Neumorno se zauzima za ljudska prava.

svibnja 1945. nadbiskup Stepinac uhićen je prvi put, devet dana nakon što su komunisti došli na vlast. Pušten je 3. lipnja.

rujna 1945. zajedničko pastoralno pismo hrvatskih biskupa ukazuje na postojanje komunističkog nasilja.

studenoga 1945. pokušaj ubojstva Stepinca u Zaprešiću. Primoran je prekinuti pastoralne pohode izvan Zagreba.

rujna 1946. u 5 sati i 30 minuta uhićen je u Nadbiskupskom dvoru dok se pripremao za misu.

rujna 1946. počeo je montiran sudski proces.

listopada 1946. Stepinac je održao smiren, ali odlučan govor na suđenju. Pedeset i dvije godine kasnije, na isti dan, papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim.

listopada 1946. komunistički sud osudio je Stepinca na 16 godina zatvora i gubitak svih građanskih prava na pet godina.

listopada 1946. zatočen je u zatvor u Lepoglavi.

prosinca 1951. premješten je u kućni pritvor u krašićki župni dvor, gdje ostaje do smrti.

rujna 1952. objavljen dokument Non licet, u skladu s kojim biskupi zabranjuju učlanjenje u svećeničko udruženje koje su osnovali komunisti s namjerom uništenja jedinstva Katoličke Crkve.

siječnja 1953. papa Pio XII. imenovao je Stepinca kardinalom.

veljače 1960. Stepinac umire u Krašiću.

veljače 1960. sprovodna misa u zagrebačkoj katedrali, gdje je i pokopan.

veljače 1960. papa Ivan XXIII. drži snažnu propovijed tijekom mise zadušnice u bazilici sv. Petra.

prosinca 1980. započeo je proces kanonizacije. Prvi korak je učinio mons. Franjo Kuharić 14. studenog 1969., tad apostolski administrator Zagrebačke nadbiskupije. Posebnu molbu svetom ocu za kanonizaciju podnijeli su 17. veljače 1979. Stepinčevi nasljednici: kardinal Franjo Šeper, tada prefekt Kongregacije za nauk vjere, u Rimu i nadbiskup Franjo Kuharić u Zagrebu.

veljače 1992. Hrvatski sabor ukinuo je osudu protiv Stepinca.

rujna 1994. za prvoga pastoralnog pohoda Hrvatskoj u Zagrebu papa Ivan Pavao II. molio je na Stepinčevu grobu. Govor svetog oca o Stepinčevoj neustrašivosti pozdravljen je dugim pljeskom.

listopada 1998. prigodom drugoga pastoralnog pohoda Hrvatskoj papa Ivan Pavao II. proglasio je Stepinca blaženim u Hrvatskom – nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici.