pricestRiječ euharistija dolazi od grč. euharistia, što znači zahvaljivanje. Iako se često u svakodnevnom govoru poistovjećuje s misom, ne označava istovjetnu stvarnost.

Kristova je Crkva sakrament Euharistije oduvijek smatrala najuzvišenijim sakramentom, „sakramentom nad sakramentima“, središtem i vrhuncem svega kršćanskog života. Možemo reći da je euharistija u stanovitom smislu izvor svih ostalih sakramenata. Zato što je u euharistiji u najpotpunijem smislu prisutan Isus Krist od kojeg svi sakramenti dobivaju spasiteljsku snagu.
U euharistijskoj žrtvenoj gozbi (misa), snagom Duha Svetoga, pod prilikama posvećenog kruha i vina, postaju prisutni Kristovo Tijelo i njegova Krv. Euharistija je središnji sakrament Crkve, žive Prisutnosti i predanja.

Najbitniji dio mise je posvećenje kruha i vina izgovaranjem Isusovih riječi s Posljednje večere. Tada Duh Uskrslog Isusa postaje sveprisutan među nazočnim vjernicima. Taj čin zovemo pretvorba.

Blagovanje Kristova Tijela i Krvi, pod prilikama posvećenog kruha i vina zove se Pričest.

Sakrament euharistije može se primiti nebrojeno puta, odnosno, svaki puta kada čiste duše, pomireni s Bogom, bližnjima i samim sobom, prisustvujemo euharistiji i pristupamo svetoj pričesti.

Tekstovi koji najsnažnije govore kako je Kristova volja bila da se slavi sakrament euharistije, svakako su riječi ustanovljenja. Naime, prema Lukinu je evanđelju Isus na Posljednjoj večeri, dok su jeli, uzeo kruh, zahvalio Bogu, razlomio kruh, te ga pružio učenicima govoreći: „Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.“ Nakon toga je uzeo i čašu vina, zahvalio Bogu i dao svojim učenicima uz ove riječi: „Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva“ (Lk 22,19-20; usp. Mt 26,26-30; Mk 14,22-26; 1 Kor 11,23-25), te dodao: „Ovo činite meni na spomen“.