„Žetva je velika, a radnika je malo. Zato molite Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu“ (Mt 9:37, 38).

sveti-red

Svećenički red je sakrament koji nastavlja Kristovo poslanje koje je povjerio apostolima. Apostoli su pak polagali ruke na svoje nasljednike, te se tako nastavlja niz do danas.

Taj sakrament primaju biskupi, svećenici i đakoni, tj. oni članovi Božjega naroda koji mu služe kao predvodnici i učitelji. Oni koji su sakramentom svetoga reda posvećeni za predvodnike i učitelje Kristove zajednice, na poseban su način znak prisutnosti Isusa Krista koji je u punom smislu jedini Svećenik i Glava Crkve. Kolegij (zbor) biskupa, na čelu kojega se nalazi rimski biskup (papa), i kolegij (zbor) prezbitera (svećenika), koji predvodi biskup, vidljivo označuju Isusa Krista kao jedinog Predvodnika i Glavu Crkve. Oni su tako i znak jedinstva Crkve koju u jedno povezuje Kristov Duh. Kolegij biskupa u zajedništvu s papom i kolegij prezbitera u zajedništvu s biskupom također su znak i svjedoci „Apostolske Tradicije“: oni na poseban način svjedoče za ono što su Apostoli primili od Isusa Krista i što su predali svojim nasljednicima da vjerno prenose svim generacijama („tradicija“ je riječ latinskog porijekla a znači „predavanje“).

Postoje tri razine svetog reda:

ĐAKONAT – Đakon (grč. diákonos = poslužitelj) osoba je prvog od tri stupnja svećeničkog reda. Sakramentom reda posvećuje se za pomoć biskupu i prezbiterima u „službi riječi“, u „službi oltara“ i „službi ljubavi“, u propovijedanju, dijeljenju blagoslovina i nekih sakramenata, pastoralu i u karitativnom djelovanju. Red đakonata podjeljuje biskup polaganjem ruku i posvetnom molitvom.

PREZBITERAT – Prezbiter (grč. presbyteros: stariji, starješina; crkv. latinski presbyter: svećenik. Sakramentom se reda posvećuje da predvodi Božji narod u konkretnoj kršćanskoj zajednici te da „predsjeda“ slavljenju bogoslužja, osobito slavljenju euharistije. On snagom svoga reda podjeljuje sve sakramente osim sakramenta svetog reda i potvrde (no ima slučajeva kad podjeljuje i potvrdu: kod krštenja odraslih, u smrtnoj opasnosti zajedno s popudbinom, kod svečane potvrde kao supotvrditelj s biskupom). Svećeniku na poseban način pripada dijeliti sakramenat pomirenja (ispovijed) i bolesničko pomazanje te predvoditi euharistijsku žrtvu – misu.

BISKUPSTVO – Biskup (grč. epískopos: nadzornik, pazitelj) posvećenjem prima puninu svećeništva (svetoga reda) i nasljednik je službe Apostola. Biskup je „znak“ prisutnosti Isusa Krista – jedinog Predvodnika i Glave Crkve – te možemo reći da preko njega sam Isus Krist propovijeda evanđelje, dijeli sakramente i upravlja Crkvom.

Biskupski red podjeljuje se polaganjem ruku i posvetnom molitvom.

Biskupske službe

Tipična i najvažnija biskupska služba je:

  • ordinarij – biskup kao poglavar biskupije. Važnije biskupije često imaju naslov „nadbiskupija“, te se biskup na čelu nadbiskupije naziva „nadbiskup“. Nadbiskupije koje predstavljaju centar regije (crkvene pokrajine) nazivaju se „metropolije“, a nadbiskup koji je ordinarij u takvoj nad/biskupiji naziva se „metropolit“. Prema kanonskom pravu koje danas važi u Katoličkoj crkvi, nadbiskupi i metropoliti imaju samo protokolarno prvenstvo u odnosu na ostale biskupe.

Uz ordinarija imaju veće biskupije često i:

  • pomoćne biskupe, koji pomažu ordinariju u obavljanju službe. Ukoliko je pomoćni biskup u službi Pape, dobiti će kod obnašanja neke osobito važne službe – diplomatske ili tzv. kurijalne u samom Rimu – naslov nadbiskupa, čak i kardinala.
  • Papa nije zasebni red nego vrhovna vlast i najodgovornija služba u Crkvi. Kao nasljednik svetog Petra, papa je i rimski biskup i vrhovni poglavar cijele Crkve. U upravljanju Crkvom pomažu mu biskupi i kardinali.
  • Kardinal je počasni naziv za biskupa u Katoličkoj Crkvi koji ima pravo sudjelovati u konklavi, gdje se bira novi Papa. Neki od Kardinala su nadbiskupi na čelu osobito važnih nadbiskupija; većina su članovi rimske kurije, tj. zbora papinih pomoćnih biskupa i nadbiskupa.
  • Nuncij je biskup koji je veleposlanik Svete stolice (ne, dakle Države Vatikanskog grada Vatikan, nego baš Pape osobno) akreditiran pri nekoj suverenoj državi. U katoličkim zemljama nuncij u pravilu biva doajen diplomatskog zbora, te se tako i u Hrvatskoj na godišnjim prijemima veleposlanika Predsjedniku Republike u ime svih veleposlanika obraća nuncij.
  • Počasnim biskupom zovemo sve one biskupe koji nisu ordinariji – tj. pomoćne biskupe i nadbiskupe, kojih osobito mnogo ima Papa. Uglavnom im se dodjeljuju naslovi prema biskupijama koje su davno prestale.