krizmaSakrament Svete potvrde ili Krizme zajedno s krštenjem i euharistijom čini cjelinu „sakramenata kršćanske inicijacije“. Time je ovaj sakrament nužan za primanje Kristove milosti. Potvrda, kao što i samo ime govori, je sakrament kojim osoba potvrđuje svoju vjeru i svoju pripadnost Crkvi.

Krizmu obično dodjeljuje biskup, dok svećenik krizmu može podijeliti osobama kojima je zdravlje ugroženo, a nisu se krizmale, bez pitanja biskupa.

Sakramentom potvrde upotpunjuje se i dovršava ono što se u nama na otajstven način već počelo događati primanjem sakramenta krštenja. Možemo reći da u sakramentu potvrde u još punijem smislu bivamo „pomazani“ Duhom Svetim.

Da bi potvrđenici primili Duha Svetoga na njih polažu ruke biskupi. Potvrđenike prate i predstavljaju biskupu kumovi. Oni su predvoditelji i pomoćnici u kršćanskom životu potvrđenika, zato kumovi ne mogu biti oni koji i sami nisu potvrđeni (krizmani). Bitni obred potvrde je pomazanje krizmenim uljem na čelu koje se izvodi polaganjem ruke i riječima: „Primi pečat dara Duha Svetoga.“

Potvrđenik odgovara: „Amen“.

Tako je potvrđenik zauvijek „obilježen“ Božjom ljubavlju i svojim obećanjem da će biti vjernik. Takrizmaj je „biljeg“ pred Bogom neizbrisiv i zato se krizmati može samo jednom u životu.

O uvjetima koje mora ispunjavati kum, odnosno kuma Zakonik Kanonskog prava propisuje: Kan. 893, 874. – &1.

Da bi netko mogao preuzeti službu kuma potrebno je:

  1. da ga odredi sam potvrđenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu;
  2. da je navršio šesnaestu godinu osim ako nije drugačije određeno, tj. ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdanog razloga treba da se dopusti iznimka;
  3. da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom.