krstenje1Krštenje je prvi i temeljni sakrament Crkve, vrata“ u Kristovu zajednicu. Isus je rekao: „Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se”.

Grčka riječ baptizein – odakle latinski izraz baptismus – znači “uroniti”, “uranjati”. Uranjanje u vodu je središnji obred krštenja. U hrvatskom i drugim slavenskim jezicima riječ krstiti (krst, krštenje) pobliže znači: unijeti u Krista, učiniti (nekoga) Kristovim.

Krštenje utiskuje kršteniku u dušu neizbrisiv duhovni biljeg koji vjernika posvećuje za bogoslužje kršćanske vjere. Zbog toga pečata krštenje se ne može ponoviti. Nužno je za primanje ostalih sakramenata.

Krštenje vidljivi znak da postajemo slični, „suobličeni“ Isusu Kristu, prvom Božjem odabraniku. Ukratko bismo mogli ovako izraziti što se po sakramentu krštenja na otajstven način događa:

  • snagom Duha Svetoga primamo nov život „odozgor“: postajemo slični Isusu Kristu, Sinu Božjemu, („suobličujemo“ se Isusu Kristu) te tako postajemo “Božji sinovi” (“Božja djeca”); rađamo se na nov život s Bogom („preporađamo s“ se, primamo “milost posvetnu”);
  • rađanjem na novi život opraštaju nam se grijesi („istočni“ grijeh i svi grijesi što smo ih osobno počinili prije krštenja);
  • na poseban nam se način darivaju („ulijevaju“) temeljne ljudske i vjerničke „kreposti“ (vrline): osobito vjera, nada i ljubav;
  • postajemo članovi zajednice Božjega naroda – Crkve.

U samom obredu krštenja pripravnik (krštenik) najprije izražava svoju želju da bude kršten i nakanu koja ga u tome vodi. Kod krštenja djece tu želju i nakanu u ime krštenika izražavaju roditelji i kumovi. Nakon toga krštenik sluša Božju riječ. Njom ga Bog poziva na vjeru i obraćenje. Snagom te riječi Bog iznutra obraća njegovo srce. Odrasli krštenici pripremaju se na krštenje i slušaju Božju riječ kroz dulje vrijeme tzv. katekumenat, kako bi njihova vjera i obraćenje dovoljno sazreli.
Obraćenje i vjeru krštenici izražavaju odreknućem sotone – odbacuju zlo, grijeh i praznovjerje – te ispoviješću vjere  kojom se neopozivo opredjeljuju za Boga u Isusu Kristu.

krstenjeBitan čin krštenja  je trostruko pranje vodom – bilo uronjavanjem bilo polijevanjem – uz pratnju i riječi  „ja te krstim u ime Oca, Sina i Duha Svetoga“. Obredi poslije pranja vodom označuju: Mazanje krizmom označuje da krštenik postaje pomazanik s Kristom.
Bijela haljina znak je novoga krštenikova dostojanstva (krštenjem postajemo „Božji sinovi“) i znak njegove krsne nevinosti po oproštenju grijeha – ali i znak njegove obveze da odsada živi neokaljano po uzoru na Isusa Krista koji nije počinio zla.
Uskrsna svijeća koja gori kod krštenja označava prisutnost Isusa Krista – Uskrsloga. On je svjetlo i putokaz za novi život krštenika i izvor svega što nam se daruje po krštenju. Zato se krštenikova svijeća pali na uskrsnoj svijeći.
Obred „Efata“, tj. obredno otvaranje krštenikovih ušiju i usta, simbolički pokazuje da je krštenik stupio u novi odnos s Bogom: odsada će njegov život biti neprestano i pomno slušanje Božje riječi te spremno odazivanje toj riječi; (takvo će ga slušanje Božje riječi osposobljavati da za ljude može pronalaziti „prave riječi“).

Redoviti krstitelj je svećenik ili đakon. U izvanrednim i hitnim slučajevima može krstiti svatko tko zna što je krštenje i voljan je krstiti krštenika. Katolička vjera zato ne pozna i ne dopušta prekrštavanja. Čovjek koji vjeruje i želio bi se krstiti, a ne može kršten je već željom. Oni koji nisu upoznali Isusa Krista, a iskreno traže istinu i žive po savjesti jesu “nevidljivi”, “neobilježeni” članovi zajednice Božjega naroda. Za njih bismo također mogli reći da su kršteni “krstom želje”, jer tražeći istinu i živeći po savjesti, žele činiti ono što Bog od njih traži. Tko nekršten mučeništvom posvjedoči svoju vjeru kršten je krstom krvi.

UVJETE ZA KUMSTVO PRI SAKRAMENTU KRŠTENJA  propisuje  Zakonik kanonskog prava  (kanon 874 par.1)

Kan. 874 –

p.1. Da bi se komu dopustilo preuzeti službu kuma/e, potrebno je:

  1. da ga odredi sam krštenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu obavljati tu službu;
  2. da je navršio šesnaestu godinu života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdana razloga treba dopustiti iznimku;
  3. da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom;
  4. da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom;
  5. da nije otac ili majka krštenika.

KRŠTENJE DJECE

Potrebni dokumenti:

  1. izvod iz matične knjige rođenih (za dijete)
  2. potvrda o vjenčanju roditelja u crkvi
  3. posvjedočenje za kumovanje (kum/kuma to dobiva u svojoj župi prebivališta)
  4. pripremiti krsnu svijeću i krsnu haljinicu ili košuljicu
  5. Ako obitelj stanuje u drugoj župi, treba donijeti pismeno dopuštenje svoga župnika.

 

KRŠTENJE ODRASLIH

Potrebno je uključiti se u katekumenat tj. pripravu koja počinje u listopadu, a završava o Uskrsu. Javiti se treba u župni ured.

KUMOVI

Prema odredbi Crkve kumovati mogu katolici koji su primili sakramente euharistije i potvrde. Ako su u braku, trebaju biti crkveno vjenčani. Trebaju živjeti kršćanskim životom.