Riječ „sakrament“ medu kršćanima katsakramentiolicima česta je i važna. Latinskog je porijekla, a znači približno isto što i grčka riječ „misterij“: „sveta tajna“ ili „otajstvo“.

Sakramenti su vidljivi znakovi koji čovjeku daruju Božju ljubav i milost. Ti znakovi su npr. kod krštenja polijevanje vodom i riječi „ja te krstim u ime Oca, Sina i Duha Svetoga“, kod potvrde polaganje ruke, pomazanje svetom krizmom i molitva, kod euharistije prilike kruha i vina, kod bolesničkog pomazanja pomazanje uljem. Stvari i riječi koje se upotrebljavaju kod sakramenata označuju Božje milosti i daju te milosti. Važno je da i čovjek želi prihvatiti Božju milost, jer tek tada sakrament postaje djelotvoran.

Svi sakramenti potječu od Isusa Krista. Vezni su za njegovo otkupiteljsko djelo, za njegov život, smrt, uskrsnuće i poslanje Duha Svetoga. Sam Isus Krist djeluje u sakramentima po svojim riječima i znakovima jakošću Duha Svetoga.

Tridentski sabor, ekumenski sabor Katoličke Crkve održan u razdoblju od 13. prosinca 1545. do 4. prosinca 1563. u Tridentu (današnji Trento u Italiji), potvrdio je svih sedam sakramenata.

  1. Krštenje
  2. Potvrda
  3. Sveta Pričest
  4. Ispovijed
  5. Bolesničko pomazanje
  6. Svećenički red
  7. Ženidba

Sakramenti se mogu podijeliti u tri grupe:

  • sakramente inicijacije, odnosno one koji nas uvode u kršćanstvo (krštenje, potvrda i euharistija);
  • sakramente ozdravljenja koji nas oslobađaju prvenstveno od grijeha (pomirenje, odnosno ispovijed i bolesničko pomazanje);
  • sakramente u službi zajednice odnosno one koje su posebno usmjerene na dobrobit društva (ženidba i sveti red).