U SVEMU „PRVAK“

Blagdanom Krista Kralja Crkva završava svoju liturgij­sku godinu. Već samim tim upućuje da je Kraljevstvo Bož­je istom u nastajanju. Ta u Očenašu izražavamo stalnu želju i nastojanje: „Dođi kraljevstvo tvoje!“ U koncilskoj konstituciji Radost i nada, u završnici br. 39 stoji: „Ovdje na zemlji Kraljevstvo je već otajstveno prisutno, a kada do­đe Gospodin, dovršit će se“, točnije – doseći će svoje pu­no ostvarenje. Ima ih koji se pitaju da li je danas suvreme­no govoriti o Kristu kao kralju. Kraljevi spadaju u minula društvena uređenja. No sigurno je da nam Biblija upravo kroz kraljevski rječnik otkriva neke vrlo važne i dragocjene sastavine naše vjere. I o Kristu i o nama kršćanima. Stoga u ime vjere ne smijemo zabaciti taj rječnik, a još manje sadržaj. Najbolje ćemo se približiti tom sadržaju ako riječ kralj osvijetlimo sličnim izričajima. Krist je npr. Alfa i Omega. On je kao bogočovjek Alfa – Prvi u Božjemu nau­mu o svijetu, čovjeku i čovječanstvu. „Sve je poradi njega, u smjeru njega stvoreno“ (Kol 1,16). On je i Omega. U nje­mu je čovjek već dosegao svoje puno obožanstvenjenje i proslavu: „Sjedi mi zdesna!“ (Ps 110,1). No on treba da i u nama – i u svem stvorenju – ostvari svoju Puninu (usp. Ef 4,15-16). I ovo treba još naglasiti: kraljevstvo Božje koje nastaje zadaća je svih Kristovih učenika. Ono traži stalne, uvijek nove i svjesnije angažmane.


 

34-nedjelja-kroz-godinu-c

Prvo čitanje   2Sam 5, 1-3
Pomazaše Davida za kralja nad Izraelom.

Čitanje Druge knjige o Samuelu
U one dane: Dođoše sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: „Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa. Već prije, dok još Šaul bijaše kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Gospodin ti reče: ’Ti ćeš pasti narod moj izraelski i ti ćeš biti knez nad Izraelom!’“ Tako dođoše sve starješine izraelske kralju u Hebron, a kralj David sklopi s njima savez u Hebronu pred Gospodinom; i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom.

Riječ Gospodnja.

_____________________________

Kraljevskog smo roda

Uz 1. čitanje: Kraljevsko dostojanstvo i punomoć Kris­ta kralja ne smijemo mjeriti zemaljskim mjerama. Biblijska nas čitanja u Godini A, B, C uvode u narav toga kraljevstva. Evo, izraelska plemena drage volje prihvaćaju mlado­ga kralja Davida. Tu ističu sržnu misao: „Mi smo od tvoje kosti i tvoga mesa.“ Svojim utjelovljenjem Krist se sjedinio sa svakim čovjekom (Ivan Pavao II, Otkupitelj čovjeka, br. 13 s pozivom na Radost i nada, br. 22). Njegovi smo srod­nici, kraljevskog smo roda kao i on, ali stoga i srodnici me­đusobno. On nam podade moć, osposobljenje postati dje­com Boga, Oca (Iv 1,13). On jest i želi biti „prvorođenac medu mnogom braćom“ (Rim 8,29 i Kol 1,15.18). Stoga nas njegov kraljevski blagdan poziva da njegujemo uza­jamnost, udruženost, zajedništvo, istinsko bratstvo i sestrinstvo koje treba da resi Crkvu Krista kralja.

_____________________________

Otpjevni psalam   Ps 122, 1-5
Pripjev: Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!

Obradovah se kad mi rekoše:
„Hajdemo u dom Gospodnji!“
Eto noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.

Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani
i kao u jedno saliveni!
Onamo uzlaze plemena,
plemena Gospodnja.

Po zakonu Izraelovu
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.

_____________________________

Na putu u Kraljevstvo

Uz psalam: Ovaj psalam spada u tzv. hodočasničke psalme. Crkva je ovdje na zemlji na putu, u hodu – Ecclesia peregrinans. Jeruzalem – kraljevska prijestolnica Davidova – samo je simbol (tip) nebeskog Jeruzalema, ko­načnoga kraljevstva Božjega. Pjevajmo ovaj psalam kao ra­dosni, radosno udruženi putnici u taj Božji grad, u Dom Gospodnji.

_____________________________

Drugo čitanje   Kol 1,12-20
Prenio nas je u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje!

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Braćo: Zahvaljujemo Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti. On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha. On je slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo vrhovništva, bilo vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu. On je glava tijela, Crkve; on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvak. Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu puninu i po njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova – izmiriti sa sobom sve,
bilo na zemlji, bilo na nebesima.
Riječ Gospodnja.

_____________________________

On, on, on …

Uz 2. čitanje: Ovaj Pavlov odlomak odjek je drevne li­turgijske pjesme. Kako su duboke i sadržajne bile pjesme prvih kršćana! Treba ga čitati i doživljavati himnotično. Prvi redak izražava sreću što smo Kristovi, kristijani – kršćani. To je dar Očev. To je Očeva inicijativa: „On nas izbavi.“ A Posrednik svega spasiteljskoga djela Boga Oca jest On, „Sin njegove ljubavi“. I sada se sav himan usredo­točuje na njega: on, u njemu, po njemu, za njega, on, on, on … To je velemajstorski ujedinjeno u velikom slavoslovlju, doksologiji na kraju svake euharistijske molitve: „Po Kristu i s Kristom i u Kristu …“ To je ne samo misaona formula nego najkraći izričaj cijele kršćanske egzistencije. Biti, živjeti, djelovati „u Kristu Isusu“, kako Pavao izriče u poslanicama 164 puta. Krist je „slika Boga nevidljivoga“, u njemu prepoznajemo tko je i kakav je Bog, njegov i naš Otac. On je posrednik Božjega stvaranja i spasenja kao no­voga stvaranja. On je „spona vasione“ (izraz je Tina Ujevi­ća), „vez vezova“ (Blondel), temeljni i krunišni kamen zgrade svemira i čovječanstva. Svijet opstaje jer se u nj ug­radio Krist. Svijet će opstajati dokle ga podržava Krist. Stoga se na drevnim mozaicima slika kao Pantokrator, Svedržac, s kuglom zemaljskom koju podržava u svojoj ru­ci. On to postaje napose snagom svojega križa, svoje za sve nas, za cijeli svemir prolivene žrtvene i pomirne krvi. Križ je stoga njegov stijeg, ali i formula okristovljenja svakoga čovjeka. „Prvorođenac od mrtvih“, čovječja narav u njemu hipostatski združena s drugom osobom Trojstva dosegla je već svoju uskrsnu Puninu. No – jer smo kost od njegove kosti – on tu Puninu želi ostvariti i u nama, u cijelom stvorenju. Krist se još sav nije dogodio. Želi se dogoditi u nama i – s nama, našom pomoću u svemu stvorenju. Ho­će se velikih vjerničkih zalaganja i zaposlenosti, „dok On ne dođe“.

_____________________________

Pjesma prije evanđelja   Mk 11, 9-10
Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje:
Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koje dolazi.

Evanđelje     Lk 23, 35-43
Gospodine, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Podrugivali se Isusu glavari s narodom:
„Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!“
Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći:
„Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!“
A bijaše i natpis ponad njega: „Ovo je kralj židovski.“
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđi­vao: „Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!“
A drugi ovoga prekoravaše: „Zar se ne ­bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom?
Ali mi po pravdi jer primamo što smo ­djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.“­
Onda reče: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.“
A on će mu: „Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!“
Riječ Gospodnja.

_____________________________

Ne mačem nego križem

Uz evanđelje: Ne bismo očekivali ovo evanđelje na blagdan Krista Kralja. Ono dodaje vrlo važne sadržaje na­šim, odveć zemaljskim predodžbama. I mi, zar nismo i mi u napasti kao i oni čudni gledaoci Golgotske drame: „Is­kazi se sada, Čudotvorce!“ No Čudotvorac je učinio najve­će čudo ne silazeći s križa, nego umirući na križu, iz ljuba­vi. Zar je to „Kralj židovski“? O ne, takva oni nisu očeki­vali. A ipak, „nije pobijedio mačem nego drvetom“. Krist svoje kraljevske pobjede slavi ljubavlju i praštanjem. Kad su ga svi ili izdali, ili zatajili, ili osudili – osim one šačice najvjernijih, „s Marijom, Majkom njegovom“ – jedan kri­minalac postaje njegov branitelj, svjedok. I – prvi pomilo­vani. Luki je mnogo do toga stalo da baš to istakne. Poči­nje era novoga kraljevstva, era milosne godine spasenja, rajnog jubileja, kako je to već u Nazaretu Isus oglasio (Lk 4,19). Ima spasa i za nas, ima spasa za svakog čovjeka! Biti u Isusovu kraljevstvu, biti u raju – to znači uživati zajed­ništvo s Isusom. „Bit ćeš sa mnom!“

Glasoviti propovjednik Notre-Dame u Parizu, domini­kanac Bernard Bro, ovako je sročio poruku s križa. Sveti Augustin – po njemu – pita dobroga razbojnika Dizmu: „Kako li si ti jedini tada shvatio kalvarijsku dramu? Zar si čitao Pismo? Zar si bolje razumio od učitelja Zakona?“ Dizma mu odgovara: „Ne, nisam proučavao Pismo, nisam razmišljao o proroštvima. Nego – Isus je u me upro svoj pogled i u njegovim sam očima sve shvatio.“

„Osjećam dužnost da naviještam Krista“

Završio bih ovu nedjelju, a s tim i ovu knjigu Godine C, nezaboravnim riječima pape Pavla VI. koje je izrekao u Manili (29. studenog 1970): „Osjećam dužnost da naviještam Krista. Ne mogu šutjeti. ‘Jao meni ako ne propovije­dam Evanđelje!’ Sam on me za to poslao. Ja sam njegov apostol – poslanik, njegov sam svjedok. Što je cilj dalje, što je teže moje poslanje, to je žarči oganj koji me na to na­goni. Treba da ispovijedam njegovo Ime: Isus Krist, Sin Boga živoga – Objavitelj Boga nevidljivoga, Učitelj svega čovječanstva – Otkupitelj. On se rodio, umro je i uskrsnuo za nas. On je središte povijesti svijeta – Onaj koji nas po­znaje i ljubi – Suputnik i Supatnik, prijatelj našega života. On je čovjek boli i nade – Onaj koji ima doći – Onaj koji će jednoga dana biti naš Sudac i, nadamo se, Nagraditelj – vječna punina naše egzistencije i naše sreće … On je Kruh – Vrelo žive vode, da nas gladne nahrani i žedne na­poji. On je Pastir, naš Vođa, naš Uzor, naša Snaga, naš Brat. Upravo kao i mi, i još više nego mi, on bijaše malen, siromašan, ponižen, bijaše radnik, u nemilosti, strpljiv. Za nas i poradi nas on je govorio i činio čudesa, osnovao je novo kraljevstvo u kojemu su siromasi blaženi, u kojem je mir načelo suživota, u kojem su čisti srcem i oni koji plaču uzvišeni i utješeni, u kojemu obespravljeni nalaze pravdu a grešnici oproštenje, u kojemu su svi braća.

Isus Krist je Početak i Svršetak, Alfa i Omega. On je Kralj novoga svijeta, on je tajna povijesti. On je ključ naših sudbina, most između neba i zemlje. On je na sasvim izvanredan i jedinstven način Sin Čovječji jer je Sin Boga, Boga vječnoga i neizmjernoga. On je Sin Marije, blagoslov­ljene među ženama, koja je po tijelu njegova majka pa sto­ga i majka našeg udjela u Duhu njegova otajstvenog Tijela.

Isus Krist! Sjetite se i uvijek se sjećajte: on, Isus Krist, on je naš trajni navještaj … Sjećajte se i razmišljajte: Papa je došao k vama i u sav glas vikao: Isus Krist!

Krista valja uzvisivati, njega ljubiti. On je za sve nas i za svakoga od nas, za svaki narod i svaku klasu vrhunski Dobročinitelj. Krist je naš Osloboditelj, Krist je utemelji­telj prave civilizacije, Krist je Mironosac, Krist je Spasitelj. On nam je potreban da bismo bili pravi i dostojni ljudi u vremenitu redu i da bismo se ostvarili kao ljudi spašeni i uzdignuti u vrhunaravni red.“ AMEN!

Iz knjige: „U plemenitu srcu“, Bonaventura Duda