POD ZNAKOM VJEČNIH OPREDJELJENJA

Pretposljednja nedjelja crkvene godine – uoči blagda­na Krista Kralja, Dovršitelja i Nagraditelja ljudske povi­jesti – sva je u znaku Sudnjega dana. A Sudnji dan je u znaku vječnog zapečaćenja čovjekova ovozemnog opredje­ljenja. Sveto pismo – a osobito sam Gospodin Isus, Uči­telj i Spasitelj, ali i eshatološki Sudac – upozorava da čovjek, dok ovdje živi, treba da je u stalnom pozitivnom odabiru i opredjeljivanju: za dobro, za ljubav, za praved­nost, za istinu – protiv zla, mržnje, nepravde, laži. Ukrat­ko – za Boga i bližnjega, u korist bližnjega. Čovjek ima uvijek mogućnost da s Bogom počne iznova. Ima moguć­nost opoziva svojega zla, svojega zločina ili nepočinstva. No postoji trenutak koji je krajnje sudbonosan, čas smrti. Sve sam više uvjeren da je trenutak smrti sav Ozaren Bož­jom svjetlošću i milošću za sve ljude. No, postoji kobna mogućnost i ovog posljednjega otklona Božje ljubavi. Um­rijeti u otklonu Ljubavi, to je „druga smrt“ (Otk 20,6.14), prava smrt – to je pakao. Nikoga Bog ne baca u pakao. Svatko se strovaljuje sam. „Od vrata paklenih izbavi, Gos­podine, dušu moju“ zapravo znači: „Od drskog otklona tvoje ljubavi izbavi me, Gospodine.“ No intonacije ove pretposljednje nedjelje u Godini A, B, C nisu samo naoblačene i munjevite. One nam upućuju poziv da trajno nje­gujemo otvorenost Bogu i ljudima, da sa svim ljudima do­bre volje – budni i zaufani u Boga – gradimo novi, Božji svijet koji ćemo, rekao bih, pokloniti Kristu Isusu u „nje­gov dan“. Kao plod njegove i naše ljubavi: njegove ljubavi, po Duhu njegovu u nama djelatne, djelotvorne, mirot­vorne, dobrotvorne.


 

33-nedjelja-kroz-godinu-c

 

Prvo čitanje   Mal 3, 19-20a

Ogranut će vam sunce pravde.

Čitanje Knjige proroka Malahije

Evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih – govori Gospodin nad vojskama – neće im ostati ni korijena ni grančice. A vama koji se imena moga bojite sunce će pravde ogranuti sa zdravljem u zrakama.

Riječ Gospodnja.

­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­_________________________

Ne zbog pakla

Uz 1. čitanje: Malahija je jedan od dvanaest „malih proroka“ koji nam ostaviše svoje proročke poruke. Njego­va knjiga posljednja je u Starom zavjetu. On piše u zlo vri­jeme. Prilike su napete. Prevlast nebožjih i protubožjih snaga i te kako se osjeća. I vodeći slojevi, pa i svećenički, provode svijetu prilagođen, lagodniji život, idu putem ma­njeg otpora. Pobožniku nipošto nije lako. U takvoj situaci­ji prorok naviješta nagli zahvat Božji u povijest. U tom neočekivanom, Božjem preokretu naći ćeš se na onoj strani na koju si se sam – svojim svjesnim opredjeljenjima, ili svojim odgađanim popravkom – smjestio. Spomenuo bih ipak riječ sv. Terezije Velike: „Mnogi mlakonje još bi bili lošiji da se pakla ne boje.“ Pakao je spasonosna istina. Bog nam ga objavljuje kako bismo i mi sa svoje strane sve učinili da onamo ne dođemo. No pravi pobožnik ne živi bogoljubno zato što se boji pakla, nego zato što ljubi Boga.

_________________________

Otpjevni psalam   Ps 98, 5-9

Pripjev: Gospodin dolazi suditi pucima po pravici.

Zapjevajte Gospodinu uz citru,

uz citru i zvuke glazbala;

uz trublje i zvuke rogova:

kličite Gospodinu kralju!

Neka huči more i što je u njemu,

krug zemaljski i stanovnici njegovi!

Rijeke nek plješću rukama,

zajedno s njima neka se brda raduju!

Jer Gospodin dolazi,

dolazi suditi zemlji.

Sudit će krugu zemaljskom po pravdi

i pucima po pravici.

_________________________

Maranatha!

Uz psalam: „Gospodin dolazi“ podsjeća nas na po­zdrav kojim su se prvi kršćani pozdravljali: „Maranatha!“ Sjetimo se lozinke našeg NEK-a 1984.! To znači ili izrično: „Gospodin dolazi“, zasigurno. Ili željeno: „Dođi, Gospo­dine Isuse!“ (Otk 22,20 = završnica Biblije). Stalno su se na to podsjećali, i to je imalo silnog odjeka na njihov zalo­ženi kršćanski život. U psalmu kao da sva neživa priroda hiti u susret Dolazećemu. Rijeke su kao neke ispružene ru­ke što plješću … Eshatološkoga Suca i svemir i čovječan­stvo ovdje dočekuju s radošću, ne sa strahom. I o nama ovisi kako li ćemo ga dočekati.

_________________________

Drugo čitanje   2Sol 3, 7-12

Tko neće da radi, neka i ne jede!

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima

Braćo: Sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo među vama, nismo živjeli neuredno: ničiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas. Ne što ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji ćete nasljedovati. Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam  zapovijedasmo: Tko neće da radi, neka i ne jede! A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu.

Riječ Gospodnja.

_________________________

Tko nema prava jesti?

Uz 2. čitanje: Poznat nam je eshatološki naboj obiju poslanica sv. Pavla Solunjanima. U njima je najjasnija po­ruka Novoga zavjeta o Danu Kristovu, o Parusiji, o Kristo­vu drugom Dolasku. No ovdje Pavao iz te istine izvodi ne­ka temeljna pravila života. Bilo bi krajnje neodgovorno kad bi kršćani, očekujući Dolazak, zanemarili svoje život­ne dužnosti jedni prema drugima. Naprotiv, „iščekivanje nove zemlje nipošto ne smije oslabiti, nego dapače razbu­diti u nama brigu za izgradnjom ove zemlje“ (II. vatikan­ski sabor: Radost i nada, br. 39). Jedinstvena je zapovijed Pavlova: „Tko ne radi neka i ne jede!“ Tko zbog lijenosti iskorištava kršćanski karitas, krade sirotinji. U svjetlu tih Pavlovih riječi treba pročitati ponovno i ponovno čitati je­dan od najljepših koncilskih tekstova: Radost i nada, br. 67; usp. br. 35. To je prava himna radu.

_________________________

Pjesma prije evanđelja   Lk 21, 28

Uspravite se i podignite glave

jer se približuje vaše otkupljenje.

Evanđelje   Lk 21, 5-19

Svojom ćete se postojanošću spasiti.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: „Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.“ Upitaše ga: „Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?“

A on reče: „Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ’Ja sam’ i: ’Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.“

Tada im kaza: „Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba. No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja. Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik.

A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti. Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.“

Riječ Gospodnja.

_________________________

Je li naše vrijeme apokaliptičko?

Uz evanđelje: Sva tri prva, sinoptička evanđelja (Mt, Mk, Lk) Isusovo javno djelovanje, prije Muke, završuju tzv. sinoptičkom apokalipsom: navještajem svečanog, ali i strahotnog Dolaska Krista Suca koji će okončati ljudsku povijest i uspostaviti „novo nebo i novu zemlju“. O tom piše II. vatikanski sabor u konstituciji Lumen gentium – Svjetlo naroda (br. 48): „Crkva, u koju smo u Kristu Isusu svi pozvani i u kojoj po Božjoj milosti postižemo svetost, bit će dovršena tek u nebeskoj slavi, kada dođe vrijeme ob­nove sviju (Dj 3,21) i kad se s ljudskim rodom u Kristu savršeno obnovi i cijeli svijet koji je tijesno spojen s čovje­kom i po njemu dolazi do svoje svrhe“ (usp. Ef 1,10; kol 1,20; 2 Pt 3,10.13). Uočimo okvir te Isusove „eshatološke besjede“: Hram je izazivao udivljenje njegovih slušatelja, a ipak „neće ostati ni kamen na kamenu nerazvaljen“! I tadanje njegove slušatelje i tolike kršćane kroz povijest stalno zanima: kada? Isus upozorava na drugomu mjestu da je taj čas poznat samo njegovu Ocu (usp. Dj 1,7; Mt 24,36; Mk 13,32). Nagoviješta samo pripravne znakove. No iz tih Isusovih riječi možemo sasvim očigledno zaklju­čiti: svako vrijeme, svako povijesno razdoblje opečaćeno je tim eshatološkim znakovima. Kojima? Luka ističe tri: veli­ki kozmički poremećaji (potresi, pošasti i glad svjetskih razmjera …) – opći svjetski metež (ratovi i revolucije) – progonstva Božjih ljudi na sve strane. Nije li stoga i naše vrijeme apokaliptičko, eshatološko? I te kako! Da li više no druga dosadašnja vremena? Teško je reći. Svakako, Isusu, po Luki, nije toliko stalo da pojača taj apokaliptički scenarij, nego da istakne jednu jedinu riječ: postojanost, grčki upomone, što hrvatski znači: strpljivost, ustrajnost, izdržljivost, postojanost, vjernost do kraja. I u Pavla i u Apokalipsi to je nekako sveobuhvatna kršćanska vrlina. Ona je nadasve Božji dar, a raste iz hrabre vjere, u Bogu usidrene nade i vjerne ljubavi – zlu vremenu uprkos. Spojimo li danas Luku i Pavla, riječ je o radinoj postojanosti, o postojanoj zaposlenosti da rastemo, mi i drugi u dobroti i, uzajamnim obogaćivanjem, u ljubavi prema Bogu i bliž­njemu. Ne gonetajmo toliko da li je vrijeme već tu. Njegujmo postojanost u ljubavi Božjoj. AMEN!

Iz knjige: „U plemenitu srcu“, Bonaventura Duda