KRIŽONOŠA – ISUS I NJEGOV UČENIK

Ističe se da pomnijem proučavatelju Isusova evan­đelja, naročito kako nam ga predadoše tzv. sinoptici (Mt, Mk, Lk), neće izmaći da primijeti ovo: negdje u sredini Isusova naučavanja i djelovanja nastaje preokret. Dotada se više okretao masama a poslije toga se sve više posvećuje potanjem upućivanju svojih učenika. Prekretnica  bijaše tzv. vjeroispovijest Petrova. Zamjećuju također da je Isus stalno izmicao težnjama mase koja je prihvaćala ponajprije kao političkog Mesiju, kao Osloboditelja ispod rimskog jarma, kao Izlječitelja od zemaljskih nevolja, kao Nahranitelja zemaljskim kru­hom. A pošto se okrenuo svojem užem krugu učenika, prvu mu riječ bijaše riječ o križu. Bila je ona u prvi mah, kako ćemo doskora vidjeti, vrlo šokantna. Takvo što učenici nisu očekivali.


24. nedjelja kroz godinu (B) - uz evanđelje

Prvo čitanje Iz 50, 5-9a
Leđa podmetnuh onima što me udarahu.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Gospodin Bog uho mi otvori: ja se ne protivih niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja. Gospodin Bog mi pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz ko kremen i znam da se neću postidjeti. Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko će na sud sa mnom? Nek se suoči sa mnom! Tko je protivnik moj u parnici? Nek mi se približi! Gle, Gospodin Bog mi pomaže, tko će me osuditi?

Riječ Gospodnja.


Prorokovana muka

Uz 1. čitanje: Pred nama je tako dirljiv odlomak iz proroka Izaije, i to iz njegove Knjige utjehe. U toj knjizi nalaze se tzv. četiri kantika o Sluzi Jahvinu. U tim kanticima već prva Crkva – tragove nalazimo već u spisima Novoga zavjeta – čitala prorokovanu i oslikanu Muku Gospodina našega Isusa Krista. Krist Isus, Sluga Očev (u svojoj ljudskoj naravi) sučelio se sa zlom i zlima. Radi vjernosti Ocu i njegovoj volji on je smire­no i hrabro – ne bez najteže muke – pošao ususret i samoj smrti na križu.


Otpjevni psalam Ps 116, 1-6.8-9
Pripjev: Hodit ću pred licem Gospodnjim u zemlji živih.

Ljubim Gospodina jer čuje
vapaj molitve moje:
uho svoje prignu k meni
u dan u koji ga zazvah.

Užeta smrti sapeše me,
stegoše me zamke podzemlja,
snašla me muka i tjeskoba.
Tada zazvah ime Gospodnje:
„Gospodine, spasi život moj!“

Dobrostiv je Gospodin i pravedan,
pun je sućuti Bog naš.
Gospodin čuva bezazlene:
u nevolji bijah, on me izbavi.


Trpljenje radi Boga

Uz psalam: Pripjev: „Hodit ću pred licem Gospod­njim …“ dočarava nam nutarnji stav Isusa Krista – i svakoga njegova učenika – koji izdržava i najteže trp­ljenje koje podnosi radi Boga „pred licem Gospod­njim.“ Kršćanin-patnik-mučenik slijedi svoje nutarnje uvjerenje („lice Gospodnje“ koje mu se očituje u savjes­ti) i hrabro ide naprijed u najteže muke. U tom svjetlu razumijevaju se svi daljnji retci ovoga psalma.


Drugo čitanje   Jak 2, 14-18
Vjera, ako nema djelâ, mrtva je.


Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola
Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: „Hajdete u miru, grijte se i sitite“, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: „Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djelâ, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru.“

Riječ Gospodnja.


Vjera pretvorena u ljubav

Uz 2. čitanje: Jakov nastavlja pouku prošle nedjelje. Usredotočuje ju na pitanje vjera-djela. Jakov postavlja pitanje na dosta različit način nego Pavao u Poslanici Rimljanima. Po Pavlu, ne spašavamo se po svojim (do­brim) djelima, po onomu što smo mi učinili nego po vje­ri – po onomu što Bog u nama čini. No i sam će Pavao reći u Poslanici Galaćanima da je samo ona vjera spasonosna koja se u djelo pretvara po ljubavi. To na sav glas viče danas sv. Jakov.


Pjesma prije Evanđelja Gal 6, 14
Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.

Evanđelje Mk 8, 27-35
Ti si Pomazanik-Krist!… Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: „Što govore ljudi, tko sam ja?“ Oni mu rekoše: „Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.“ On njih upita: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Petar prihvati i reče: „Ti si Pomazanik – Krist!“ I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: „Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“ Tada dozva narod i učenike pa im reče: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.“

Riječ Gospodnja.


Križ – znak pripadnosti

Uz evanđelje: U svima trima evanđeljima, u tzv. sinopticima (Mt, Mk, Lk) riječ o križu ili prvi navještaj muke nadovezu je se na tzv. vjeroispovijest Petrovu. To je osobito uočljivo kod Marka danas. I inače, Petrova vjeroispovijest označuje određen preokret u Isusovu dje­lovanju i naučavanju. Prije toga Isus se više okreće masama. No one očekuju političkog Mesiju. A Isus to ne želi biti. Njegovo mesijansko oslobođenje ima druge metode i druge ciljeve. Jednoga dana – kod Cezareje Filipove, u gornjem tijeku Jordana – Isus učenicima stavlja odrešito i neizbježno pitanje: „Tko sam ja za vas?“ U ime svih progovara Petar … Otada se Isus više okreće poučavanju svojih učenika. I odmah ih stavlja pred najtežu kušnju! On će biti Trpeći Mesija, Mesija Patnik – u stilu Izaijina Sluge Jahvina. Koliko je to bilo za njih neočekivano i šokantno pokazuje Petrova reakcija. No kako je Isus u tom odrješit (kao Sluga Jahvin u 1, čitanju) pokazuje oštar odgovor Isusov Petru. Nitko od Isusa nije čuo tako tvrde riječi. Ali u Marka se to produžuje u daljnju pouku i navještaj. I svaki Isusov učenik bit će pozvan da na putu križa slijedi svojega Učitelja. Kršćani rado nose križ oko vrata. Makar to često i mali, zlatni križić, on je znak pripadnosti i ljubavi prema Isusu Kristu. No prava ljubav, prava pri­padnost Kristu nije u nošenju križića oko vrata, nego u strpljivu podnošenju svih nevolja i neprilika koje treba da podnesemo i nadvladamo ako želimo biti Božji biti – biti i ostati Kristovi.

Što ovdje znači „križ“? Sve ono teško što je spojeno s ostvarivanjem dobra. Želimo li biti dobri u sebi i prema svima – slijedeći glas savjesti i vrednote evanđe­lja – često treba da unesemo u sve svoje suodnose s Bogom i ljudima mnogo samoprijegora. Svijeća plamsa i gori – svijetli i grije – trošeći samu sebe. Isusa je njegova ljubav, jedinstvena ljubav prema Bogu i lju­dima stajala križa. AMEN!

Iz knjige: „Sjeme je riječ Božja“, Bonaventura Duda