HOĆE LI NJEGOVI UVIJEK – SPAVATI?

1. nedjelja došašća (B) - uz evanđelje

Današnjom nedjeljom započinje nova liturgijska godina. Čitat će se ciklus B. Prva nedjelja Došašća. Ulazimo u vrijeme iščekivanja. Spominjemo se triju dolazaka: prvog Kristova dolaska – u tijelu. To sjećanje doživljava svoj vrhunac na Božić: blagdan rođenja Kristova. Proživljavamo njegove sadašnje dolaske u otajstvima koja slavimo. Iščekujemo njegov slavni dolazak na kraju naše povijesti, kad će otrti svaku suzu i konačno uspostaviti pravdu.

Došašće – advent nije samo jedno razdoblje crkvene godine: četiri nedjelje prije Božića. Crkva želi da u ovo vrijeme intenzivnije proživljavamo jedno od temeljnih obilježja cijelog kršćanskog života: naš je život pod znakom iščekivanja Dolaska Gospodinova: „Tvoj slavni dolazak iščekujemo!“ Odatle naš život poprima novu vrijednost, naše ovozemno zalaganje postaje značajno za našu konačnu budućnost. Adventska nas čitanja upućuju samo kako je bilo onda, „u ono vrijeme“. Ta čitanja, napose evanđelja žele u nama pobuditi odlučan stav za danas, za ovaj tjedan, za svaki novi trenutak našega života. To se umijeće zove aktualizacija: umjeti evanđelje iščitati za svoj sadašnji trenutak kako bismo svoje vrijeme pretvorili u događaj spasenja. Tako se pripravljamo za drugi Dolazak. I sav je naš život, sva je povijest čovječanstva veliko Došašće.


Prvo čitanje   Iz 63, 16b-17.19b; 64, 2b-7

O da razdreš nebesa i siđeš!

Čitanje Knjige proroka Izaije

Ti si, Gospodine, naš otac, otkupitelj naš – ime ti je oduvijek. Zašto, Gospodine, zašto si dopustio da odlutamo s tvojih putova, zašto dade da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi pleménâ baštine svoje! O da razdreš nebesa i siđeš: pred licem tvojim tresla bi se brda. Odvijeka se čulo nije, uho nije slušalo, oko nije vidjelo, da bi bog koji, osim tebe, takvo što učinio onima koji se uzdaju u njega. Pritječeš onomu što pravdu čini radosno, onima što se tebe spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo. Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša ko haljine okaljane. Svi mi ko lišće otpadosmo i opačine naše ko vjetar nas odnose. Nikog nema da ime tvoje prizove, da se trgne i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim. Pa ipak, Gospodine, ti si naš otac: mi smo glina, a ti naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih.

Riječ Gospodnja.


S Bogom se uvijek može početi iznova

Uz 1. čitanje: Izaija je prorok došašća. I njegovo je vrijeme bilo – nevrijeme. Iz dna srca vapio je da se Bog očituje, da zahvati u povijest: „O da razdereš nebesa i siđeš!“ Liturgija stavlja taj molitveni krik u naša usta – za naše vrijeme. No prepustimo se ciljem ovom nadahnutom odlomku. Tu čitamo tko je Bog, a tko smo i kakvi smo mi: „ti si otac naš, otkupitelj!“ I makar smo se toliko puta ogriješili o tebe, ti se ne mijenjaš stoga računamo na tvoje očinsko srce. Ali uz to Izaijin tekst nadahnjuje ne samo individualnu nego i kolektivnu skrušenost. Tko smije reći da se ova skrušena prorokova samooptužba ne odnosi na nas? Nema tu mjesta nekom sitnom vjerničkom samozadovoljstvu. Zbog zla vremena ne optužujemo samo druge. I Božje milosrđe ne zazivamo samo na sebe.


Otpjevni psalam   Ps 80, 2ac.3b.15-16.18-19

Pripjev:  Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

Pastiru Izraelov, počuj,

ti što sjediš nad kerubima, zablistaj,

probudi silu svoju,

priteci nam u pomoć!

Vrati se, Bože nad vojskama,

pogledaj s neba i vidi,

obiđi ovaj vinograd:

zakrili nasad desnice svoje,

sina kog za se odgoji!

Tvoja ruka nek bude nad čovjekom

desnice tvoje,

nad sinom čovječjim kog za se odgoji!

Nećemo se više odmetnuti od tebe;

poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.


Uz psalam: Izaijin zaziv krik produžuje se u psalamski pripjev: „Razvedri lice svoje i spasi nas!“ Možemo ga preuzeti u naš iskren molitveni zaziv: za naše vrijeme, za naš narod, za same sebe. Izabrani retci ovog psalma tako su prisni i životopisni. Vjerničkom čitanju Biblije mnogo pomaže razvijen književni okus. Stoga gustirajmo – okusimo ljepotu Božje riječi.


Drugo čitanje   1Kor 1, 3-9

Očekujemo objavljenje Gospodina našega Isusa Krista.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju. Kako li se svjedočanstvo o Kristu utvrdilo u vama te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući objavljenje Gospodina našega Isusa Krista! On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u dan Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.

Riječ Gospodnja.


Zaživimo budućnost – novo zajedništvo Boga s ljudima!

Uz 2. čitanje: Ovo je početak Pavlove Poslanice Korinćanima. Počeci Pavlovih poslanica vrlo su zgusnuti i sadržajno bogati, a stilski često vrlo svečani. Na početku stoji tipičan Pavlov pozdrav: Milost i mir – Haris kai eirene!“ Želim vam naklonost Božju i s njom sva dobra za ovaj budući život. Sva su ta dobra sadržana u riječi Šalom-Eirene-Mir: mir s Bogom i s ljudima. Treba li što više našem vremenu? Nadalje, sav je kršćanski život označen kao iščekivanje Objavljenja Isusova. No dok on ne dođe, potrebna je temeljna kršćanska vrlina postojanost ili ustrajnost u dobru. Kada dođe u Dan Gospodnji, treba da nas zateče besprijekorne. No zapazimo pažljivu Pavlovu formulaciju: postojanost i besprijekornost nije samo naše djelo. On će vas učiniti: naše djelo jest da prihvatimo i potpomognemo Božje djelovanje u nama. Napokon, temelj „mira“ o kojemu govori početak ove poslanice jest ne toliko naša vjernost Bogu (što je svakako potrebno) nego nadasve Božja vjernost nama. One koji ga zazivaju, koji se na nj naslanjaju (1. čitanje), on neće iznevjeriti. Konačni naš cilj jest koinonia-zajedništvo sa Sinom Božjim, Isusom Kristom našim Gospodinom. Svaki nedjeljni sastanak, napose po pričesti, već je ostvarivanje toga zajedništva koje će Bog ovjekovječiti o drugom Kristovu dolasku.


Pjesma prije evanđelja   Ps 85, 8

Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.

Evanđelje   Mk 13, 33-37

Bdijete: ne znate kad će se domaćin vratiti.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!“

Riječ Gospodnja.


Uložiti se u novi, Boži svijet

Uz evanđelje: Početna se evanđelja crkvene godine nadovezuju  na završna evanđelja prošlih nedjelja. Krist je  uzašao na nebo. Nama, svojim učenicima, povjerio je ovaj svijet – „svoju kuću“. Treba da ga svojim zalaganjem učinimo dostojnim Dolaska Isusova. Evanđelje uzornom kratkoćom ističe dvoje: treba da se svaki pojedinačno uloži u svoj posao, u poziv koji mu je Bog dao. No treba da to ostvarujemo i zajedničkim zalaganjem. Nema predaha, opasno je odlaganje, još opasnije samozavaravanje: „Daleko je gospodin, još nije blizu njegov dolazak.“ On dolazi iznenada. Teško onima koje nađe pozaspale. Stoga je potrebna budnost zaposlena budnost.

Ovo je dakle evanđelje uzeto iz završnice tzv. Isusove eshatološke besjede po Marku. Isus je uporan u toj se besjedi četiri puta ponavlja: „Pazite“ (r. 5, 9, 23, 33). U ovom međuvremenu – do konačnoga Dolaska – najvažnija je evanđeoska krepost budnost. Isus je zahtijeva od apostola (r. 23) i evo – od svih: „Svima kažem“ (r. 37). Budnost označuje općenito cjelokupnu kršćansku angažiranost: i pojedinačno i zajednički treba da se založimo za vlastito samoostvarenje – po Bogu – i za boljitak svijeta. Ona označuje također pažljivost na znakove vremena (usp. Mt 16,4) da nam ne promakne nijedna prilika za dobro. U prilikama i neprilikama Bog k nama „dolazi“: dolazi nam u susret kako bismo i mi jedni prema drugima gajili susretljivost te zajedno učinimo što više dobra.

„Gospodin će biti u agoniji do svršetka svijeta“ – napisao je Blaise Pascal„a njegovi će učenici uvijek spavati.“ Uložimo sav svoj žar i mar u agoniju svijeta. U životnu borbu za bolji, Božji svijet. I Gospodin Isus ugradio je svoj mladi život, sve do smrti, da nastane Božji svijet. AMEN!

Iz knjige: „Sjeme je riječ Božja“, Bonaventura Duda