SNAGA KRŠTENJA

„Danas se krsti Krist na Jordanu – Krštenje svoje s njime slavimo!“ Tako pjeva završnica naše božićne pjesme „Narodi nam se!“ Svi Isusovi blagdani naši su blagdani. U svim Isuso­vim blagdanima treba da pronađemo svoj udio. Jer, po II. vulkanskom koncilu: „Krist nas – osobito kroz liturgijska slavlja – uzima u misterije svoga života“. U sakramentu krsta mi postadosmo „drugi Krist“. Stoga se po njemu zovemo „christiani-krstjani-kršćani“. U taj čas, ili bolje od toga krsnog trenutka nadalje, kamo god idemo, gdje god jesmo, nad nama je kao ispisan Očev glas: „Ovo je sin moj, ljubljeni!“ U to nas uvjerava Pavao u divnom proslovu frulama; Efežanima: „Zamilova nas u Ljubljenomu“ da bismo bili „na hvalu Slave njegove milosti“ (Ef 1, 6). O kad bi za nas uvijek vrijedila i daljnja Očeva riječ nad Sinom svojim na Jordanu: „U njemu mi sva milina!“ Treba da živimo kao zamilovani od Boga, Oca. Treba da ulažemo svu svoju pleme­nitu i velikodušnu suradnju da zaživimo kao Božji ljudi. Poput Isusa Krista. To nam želi posvijestiti današnji blagdan. On stoji nekako kao most, od božićnog vremena u tzv. „vrijeme kroz godinu“ u kojem se liturgija prvenstveno bavi našim kršćanstvom, našim kristovstvom.

S tim u vezi kardinal Suenens nas ovako stavlja pred ispit savjesti: „Ispitajte kratko savjest o jednom jedinom pitanju: Događa li se kada u vašem životu da radite nešto što ne biste radili da Krist nije došao na zemlju? Ima li igdje u vašem životu neki čin koji bez njega ne biste izveli? Ako vaš život od jutra do večeri protječe mehanički, ako je sve u njemu objašnjivo samo sa zemaljskog stanovišta – onda kršćanstvo u vama još nije stvarno duboko prodrlo.“

A Jim Dean piše: „Blagdan krštenja Kristova jedva je razumljiv za onoga koji ne misli i ne živi s crkvenom liturgijom. Produbljuje misao Bogojavljenja: Bog se objavljuje ljudima – kao čovjek među ljudima i kao izabranik Božji. Dopušta da ga Ivan krsti kao jednog od tisuće koji čekaju na Jordanu. Otada čovjek ne razmišlja samo teoretski o Bogu. On je sam kao stvorenje, dušom i tijelom, istinska slika Božja. Otada Bog više nije „iznad nas“, nego u nama i pokraj nas.

animated-christmas-line

krstenje-gospodinovo-a

Prvo čitanje   Iz 42, 1-4.6-7

Evo sluge mojega, miljenika duše moje!

Čitanje Knjige proroka Izaije

Ovo Govori Gospodin:

„Evo sluge mojega koga podupirem,

mog izabranika, miljenika duše moje.

Na njega sam svoga duha izlio,

on će donijeti pravo narodima.

Vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima.

Trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tinja neće ugasiti.

Po istini on će donijeti pravo,

neće sustati niti smalaksati

dok na zemlji ne uspostavi pravo.

Otoci žude za naukom njegovim.

Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah,

čvrsto za ruku te uzeh; oblikovah te

i postavih za savez narodu i svjetlost pucima,

da otvoriš oči slijepima,

da izvedeš sužnja iz zatvora,

iz tamnice one što žive u tami.“

Riječ Gospodnja.


Portret Krista i kršćana

Uz 1 čitanje: Ovaj Izaijin odlomak djeluje kao Mesijin portret. Budući Mesija – naš Gospodin Isus – poslanik je Božji, poslanik Boga Oca. „Izlio sam“ – riječ je Oca, a želi istaći puninu Duha Svetoga kojim je obdario Sina svojega utjelovljenoga. Isus je i kao čovjek bio pun Duha Svetoga. Budući Mesija – naš Gospodin Isus – poslanik je Božji k ljudima. Ali kako li ga crta prorok! On je tih, blag, pun pažljivosti i obazrivosti, a opet neumoran. Sav je zaposlen oko čovjeka, oko ljudi. Po njemu Bog, Otac, želi uspostaviti svoj povrijeđeni Savez sa svakim čovjekom i čovječanstvom. Mesija će biti uspostavljač veza među ljudima i Bogom, pu stoga i među samim ljudima. Liturgija u tom Mesijinu portretu gleda portret svakoga Isusova učenika. Svaki kršćanin je – kao naš Gospodin Isus – Božji poslanik, Duhom Svetim ob­daren. Kao Isus, svaki je kršćanin „čovjek za druge“ (već smo više puta ponovili tu tako uspjelu izreku Dietricha Bonhoeffera). Svaki kršćanin spada u Isusov „vod za vezu“. U svojoj sredini promiče povezanost i složenost među ljudima, promiče srdačne i suradničke međuljudske odnose.


Otpjevni psalam   Ps 29,1a.2.3ac.4.3b.9b-10

Pripjev: Gospodin narod svoj mirom blagoslivlje.

 

Prinesite Gospodinu, sinovi Božji,

prinesite Gospodinu slavu njegova imena,

poklonite se Gospodinu u svetištu njegovu!

Čuj! Gospodin nad vodama,

Gospodin nad vodama silnim!

Čuj! Gospodin u sili,

Gospodin u veličanstvu!

Čuj! Bog veličanstveni zagrmje,

a u hramu njegovu svi kliknuše: Slava!

Gospodin nad vodama stoluje,

stoluje Gospodin – kralj dovijeka!


U miru sa svima

Uz psalam: Silne vode, o kojima pjeva psalam, vode su krštenja. Kao što je Bog jednom kroz opći potop prokleti svijet izveo u novo čovječanstvo, kroz krst vode rađa se novi Božji narod, a to smo mi. Oslobođeni prokletstva grijeha, u krstu, u miru smo s Bogom i svima ljudima. No što je u jednom trenu, u krstu, Bog u nama izveo, treba da i mi sami – surađujući s Bogom – prevedemo u svoje svagdašnje zalaga­nje: da živimo u miru s Bogom i sa svima ljudima.


Drugo čitanje   Dj 10, 34-38

Gospodin ga pomaza Duhom Svetim.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane Petar prozbori i reče: „Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju.

Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.“

Riječ Gospodnja.


Anonimni kršćani

Uz 2. čitanje: Ovaj je odlomak iz Djela apostolskih mno­gostruko važan. Evo, odmah na početku šire se granice kršćan­stva. Krštenje je preduvjet spasa za sve one koji su upoznali Isusa Krista. No postoje tzv. anonimni kršćani, a to su svi ljudi koji, makar još nisu čuli za Krista, žive po svojoj savjesti. U koncilskoj povelji o Crkvi stoji: „Ne spasava se onaj koji, iako je (po krstu) član Crkve, ne ustraje u ljubavi. Takav ostaje doduše u krilu Crkve tijelom, ali ne i srcem.“ I nastavlja se: koji krsnoj milosti „ne odgovaraju mišlju, riječju i djelom ne samo da se neće spasiti nego će biti strože suđeni.“ … A u slijedećem stavku stoji: „Oni koji bez svoje krivnje ne poznaju Kristovo evanđelje i njegovu Crkvu, a ipak iskreno traže Boga i pod utjecajem milosti nastoje djelom izvršiti njegovu volju koju su spoznali po glasu savjesti, mogu postići vječno spasenje“ (Svjetlo naroda, br. 16 i 17). Osjetimo stoga danas snažan poticaj da poput Isusa Krista i mi „prolazimo zemljom čineći dobro.“


Pjesma prije Evanđelja     Mk 9, 6

Otvoriše se nebesa i glas Očev zaori:

Ovo je Sin moj, ljubljeni! Slušajte ga!

Evanđelje    Mt 3, 13-17

Odmah nakon krštenja ugleda Isus Duha Božjega gdje se spušta na nj.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti.

Ivan ga odvraćaše:

„Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?“

Ali mu Isus odgovori: „Pusti sada! Ta dolikuje nam

da tako ispunimo svu pravednost!“

Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode.

I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega

gdje silazi kao golub i spušta se na nj.

I eto glasa s neba: „Ovo je Sin moj, ljubljeni!

U njemu mi sva milina!“

Riječ Gospodnja.


Svaki je čovjek Božji ljubimac

Uz evanđelje: U ovoj Godini A stalno ćemo se susretati s Matejevim evanđeljem. On je u svemu nekako najzaokruženiji evanđelist. Kao i drugim evanđelistima, pogled mu je stalno usredotočen na Isusa. U Isusu Matej pokazuje svakom kršća­ninu božanski uzor kakav i sam treba da postane. Krštenjem je Isus postao solidaran s nama, grešnicima. Stoga se Ivan krati da ga krsti. No Isus u tom činu gleda ispunjavanje „sve pravednosti“. Pod tim misli na Očev plan spasenja. I mi smo se krstom uključili u Isusovu temeljnu gestu: da se životom nastojimo uključiti u Božji plan, ispunjajući svu i svaku praved­nost I prema Bogu i prema svima ljudima. Zato je Isusu Kristu krštenomu darovan Duh Sveti. I nama također. I mi smo na krstu i u susljednom sakramentu potvrde Duhom Svetim obdareni da živimo kao „duhovni“ ljudi. Da Duhom Svetim prosvijetljeni i nadahnjivani u svim prilikama života, u svim svojim suodnosima s Bogom i ljudima pronalazimo način kako ćemo ispuniti „svu pravednost“. Zaustavimo se na posljednjim riječima evanđelja: „Ovo je Sin moj! Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“ Kako li je Otac ljubio Isusa! Kako li Otac hoće da mi ljubimo takva Isusa! Kakve li nas – u Isusu Kristu – želi Otac nebeski! I što za nas treba da bude svaki čovjek „ljubljeni“ Očev.

Na to nadovezujemo jedan nagovor pape Ivana Pavla II. Održao ga je prilikom adventskog pohoda jednoj rimskoj župi (7. XII. 1980.) o događaju krštenja u obiteljskoj i župnoj zajed­nici: „Život svake župe temelji se na svetom krstu. Župa je konkretna zajednica, zajednica Božjega naroda u kojoj se novi ljudi – rođeni od zemaljskog oca i majke – rađaju na nov život „iz vode i Duha Svetoga“ (usp. Iv 3, 5) … život koji nam je Krist donio svojim dolaskom.

Krstom se čovjek istinski pritjelovljuje Kristu raspetom i proslavljenom i rađa se na novi život koji se ostvaruje udjelom u božanskom životu po onoj Apostolovoj: „Suukopani ste s njim u krštenju, s njim ste i suuskrsli vjerom u snagu Boga koji njega uskrisi od mrtvih“ (Kol 2, 12).

Tako doista konkretni kršćaninov život počinje u krstu. I sav život župe kao zajednice Božjega naroda svakog dana iznova počinje od krsne milosti po kojoj je ova zajednica uvijek iznova baštinica mesijanstva Sina Božjega. Svaki od nas u sebi nosi bogosinstvo koje počinje u sakramentu krsta, u krsnom vrelu naše župe.

Treba dakle da u životu svoje župe stalno obnavljamo u sebi svijest svoje krštenosti. Kako? Ponajprije da svakom krstu u vašoj župi pridajete veliku važnost. Treba se uvijek dobro spremiti na svako krsno slavlje. Priprava za krst odraslog čovjeka tiče se prije svega njega samoga, budućeg krštenika. A u krstu djece priprava treba da obuhvati roditelje, kumove i, koliko je moguće, sve one među kojima će živjeti i razvijati se novi kršćanin koji će u sakramentu krsta primiti novi život.

Osim toga, sakrament krsta podijeljen mališanima sa so­bom nosi obvezu da mali kršćanin, kako dolazi k razumu, bude postepeno uveden da zaživi milost svoga krštenja. Ta obveza tereti prije svega roditelje i kumove. No ona se tiče i župnika i cijele župne zajednice. Ta se obveza ostvaruje sistematskom katehezom koja je tijesno povezana sa sakramentalnim životom. Sve to treba se događati u skladu s rastom mališana i okolnostima u kojima on živi. Ta kateheza treba se događati također u okviru obiteljskoga života i života cijelog kršćanskog okoliša. U životu u kojemu se odrazuju i žive sve zbilje i istine kršćanstva.“ AMEN!

Iz knjige: „Sijač je Sin čovječji“, Bonaventura Duda