MUDROST JEDNOG DANA

Što li nam danas nudi bogati „stol riječi“? Po staroj formuli Crkve u sv. misi nude nam se „dva stola“: obrok biblijskih čitanja i euharistijskog kruha i vina: „Crkva je uvijek častila božanska Pisma slično kao i samo Gospodi­novo tijelo. Ona, osobito u svetoj liturgiji, ne prestaje uzimati i pružati vjernicima kruh života kako sa stola riječi Božje tako i sa stola Tijela Kristova“ (Konstitucija o božan­skoj objavi, br. 21). No da ne bismo ostali gladni, treba bar „otvoriti usta“. Treba ponajprije čuti, i razmišljati i primjenjivati i – živjeti. To prevo­đenje Božje riječi svakoj svakidašnji život – to je umijeće koje umjesto nas nitko ne može učiniti.


8. nedjelja kroz godinu (A)

Prvo čitanje   Iz 49, 14-15

Tebe ja zaboraviti neću!

Čitanje Knjige proroka Izaije

Sion reče:

„Gospodin me ostavi,

Gospod me zaboravi.“

Može li žena zaboravit svoje dojenče,

ne imat sućuti za čedo utrobe svoje?

Pa kad bi koja i zaboravila,

tebe ja zaboraviti neću.

Riječ Gospodnja.


Naslonjen na Boga

Uz 1. čitanje: Sržna poruka evanđelja: Bog je naš otac, on se za nas očinski brine. Tomu 1. čitanje dodaje: Bog je naša majka, majčinski je uz nas vezan. I to spada u objavu. Stoga nam danas sv. liturgija želi ponuditi samo dva retka haljina o Bogu-majci da se na tom zaustavimo i da nas prožme ta duboka vjera i na vjeri utemeljeno pouzdanje koje je izvor životne smirenosti: „Samo je u Bogu mir, dušo moja!“ klicat će psalam. U Bogu – ocu i majci! Po Izaiji Božji narod je u nevolji. Asirci, poslije Babilonci … sužanjstvo, raseljenje … stranci vladaju u zem­lji … Izaija stavlja u usta naroda tužbu na Boga. No evo odmah odgovora. To ne znači da će Bog odmah intervenirati. On nije „Deus ex machina“, Bog po narudžbi. On ima svoje vrijeme. Na drugom mjestu Pisma stoji: „Doći će i neće okasniti. A dotle – pravednik moj živi od vjere!“ Živi posve naslonjen na Boga (usp. Hab 2,2-4). Uočimo jake riječi: dojenče = čedo utrobe. Veza Boga i Božjega naroda i svakoga Božjega pobožnika uspoređuje se najin­timnijom povezanošću mlade majke s novorođenčetom. To nije samo srce, o utrobi se radi. Vrijedi o tom pročitati divan odlomak enciklike pape Ivana Pavla II Bog bogat milosrđem (Dokumenti 61, Izdanje KS, str. 54-56).


Otpjevni psalam   Ps 62, 2-3.6-9ab

Pripjev: Samo je u Bogu mir, dušo moja!

Samo je u Bogu mir, dušo moja,

samo je u njemu spasenje.

Samo on je moja hrid i spasenje,

utvrda moja: neću se pokolebati.

Samo je u Bogu mir, dušo moja,

samo je u njemu nada moja.

Samo on je moja hrid i spasenje,

utvrda moja: neću se pokolebati.

U Boga je spasenje moje i slava;

Bog mi je hridina silna, utočište.

U nj se, narode, uzdaj u svako doba;

pred njim srca izlijevajte!


Uz psalam: Već mi je nekako postala navika da kažem: pa to je najljepši psalam Psaltira! Svakako, jedan od najljep­ših. Bog je mir, nada, utvrda, utočište, spasenje. Psalmista ponavlja te riječi. Psalam treba razmatrati, no nadasve – treba mu se prepustiti da nas očara i, rekao bih, začara. Bo­gom!


Drugo čitanje   1Kor 4, 1-5

Gospodin će razotkriti nakane srdaca.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni. Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin. Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.

Riječ Gospodnja.


Upravitelji otajstava Božjih

Uz 2. čitanje: Već znamo, Pavlovi ulomci idu svojim putem, često neovisno o 1. čitanju i evanđelju. Ipak, te­meljnu poruku poslanice možemo uklopiti u tematiku ove nedjelje: Božji poslanici, apostoli i propovjednici trajan su oblik očinske (i majčinske) brižljivosti Božje prema nama vjernicima. Bar bi tako trebalo da bude. Neka o tom razmisle oni sami, naši župnici, katehete, redovnici i redovnice! Koliko istinskog očinstva (ne paternalistič­kog), koliko istinskog majčinstva ima u našem pastoralu i katehetici? Možda bi im pomoglo da razmisle koliko bratskoga i sestrinskoga, ili uopće koliko čovječjega ima u njihovu služenju? No prepustimo svećenicima i redovni­cima da za sebe razmisle ovu poslanicu. Upitajmo se o tom svi mi, kršćani: kakvi smo u svojim svagdanjim odno­sima. I nas se tiče Pavlova definicija crkvenih služitelja. I mi smo u svojoj sredini „službenici Kristovi i upravitelji otajstava Božjih.“ Možda bi bolje bilo reći djelitelji nego upravitelji; u grčkom stoji ekonomi. Svakako nismo gospo­dari nego poslužitelji jedni drugima: „Nismo gospodari vaše vjere“ – piše Pavao, a poslije i Petar – „nego suradnici vaše radosti“ (2 Kor 1,24 = 1 Pt 5,3). Svi radije gazdujemo nego služimo. A Isus nas hoće poslužiteljima. A što su „Božja otajstva“? Sva Božja objava zajedno sa svim Božjim darovima, napose sakramentima, a sve u vidu naše vječne baštine – suživota s Bogom. Želimo U doista da nas Isusovi službenici, svećenici, time posluže? Umijemo li to poslu­živati drugima, onima s kojima nas je Bog združio: u obitelji, u župi, u susjedstvu, na poslu …?


Pjesma prije evanđelja   Heb 4, 12

Živa je riječ Božja i djelotvorna;

prosuđuje nakane i misli srca.

Evanđelje   Mt 6, 24-34

Ne budite zabrinuti za sutra.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima:

„Nitko ne može služiti dvojici gospodara.

Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti;

ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati.

Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.

Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti

za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti;

ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar

život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?

Pogledajte ptice nebeske!

Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice,

pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac.

Zar niste vi vredniji od njih?

A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?

I za odijelo što ste zabrinuti?

Promotrite poljske ljiljane kako rastu!

Ne muče se niti predu. A kažem vam:

ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih.

Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca,

Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?

Nemojte dakle zabrinuto govoriti:

‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili:

‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu.

Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.

Tražite stoga najprije Kraljevstvo

i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.

Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se.

Dosta je svakom danu zla njegova.“

Riječ Gospodnja.


Mamon – protubog

Uz evanđelje: U današnjem liturgijskom odlomku zdru­žene su dvije teme: prva – Bog ne trpi rivala; druga – u brizi za vremenito pazimo na hijerarhiju vrednota. Kršćanska askeza postavlja načelo: Bogu jedinome služiti, a vre­menitim dobrima smijemo služiti se, ah nipošto služiti im. U hrvatskom se pruža bolja mogućnost suprotstavljanja Boga i Mamona, to jest Boga i Bogatstva. Ako pišemo Bogatstvo velikim slovom, očito je Protubog. Proždire svoga služitelja. Izvorna riječ mamona od istog je hebrej­skog korijena kao i amen, a znači životno Osiguranje (kako tumači naš bibličar A. Augustinović, Povijest Isuso­va, II, izdanje KS, 1984, str. 150). Po Luki (16,9.11.13) Mamon-Novac shvaća se kao uosobljena moć koja želi zarobiti čovjeka. Zar treba dokazivati da mnogi ljudi za­postavljaju i zaboravljaju na Boga u trci svojim životnim sigurnostima? Biznis je biznis! Tomu treba žrtvovati sve, i sebe. Očito da Isus o tom ima posve drugačije, svoje mišljenje. Da li se naš životni stav poklapa s Isusovim?


Dati svakomu svoje

Drugi odsjek evanđelja otprve šokira. No pripazimo da se naša misao ne ispriječi pred Isusom te nas njegova riječ ostavi prazne. Isus ima oko da zapazi i riječ da izrazi. Ne budimo slijepi i gluhi za poruku stvorenoga svijeta. Bit je pouke da smo mi dragocjenost za Boga, i to za Boga – Oca. Neka nas ozrači Isusova riječ: „Zna vaš Otac“. Četiri put se u ovom sklopu ponavlja brinuti se. Neki tumači ističu da grčka riječ merimnao znači tjeskobno se brinuti, kao da sve ovisi o nama. Isus ima pred očima uistinu temeljne svakodnevne brige: jelo, odijelo, a mo­žemo dodati i krov nad glavom. Očito, Isus ne preporuča lakomislenost, ali savjetuje da računamo na Božju ljubav i ljubaznu providnost. I potiče da u prvi plan stavimo brigu „za Kraljevstvo (Božje) i pravednost njegovu“. Nije li to alibi za zemaljske dužnosti? Nema li Mara pravo kad spočitava kršćanima da ih briga za nebom onesposobljava za izvršivanje zemaljskih obveza? Ipak, pravednost koju Isus preporuča, po najčešćoj definiciji u moralnoj teologiji zahtijeva da dajemo svakomu svoje: Bogu Božje a ljudima što smo im dužni.


Mudrost jednog dana

I na kraju, Isus naučava mudrost jednoga dana. Mo­žemo planirati, ali tako da nam ovaj dan ne izmakne nego da ga pretvorimo u dobroti? i ljubav prema Bogu i bližnje­mu. Kažu da je Ivan XXIII. rado spominjao kako je odveć slab da bude dobar čitav dan, pa nastoji da to bude od časa do časa. Poznajete li pjesmu Male Terezije Jednom danu? „Učinimo danas nešto lijepo za Boga“, rekla bi Majka Terezija. Možda Bog koji hrani ptice nebeske i oblači poljske ljiljane po nama želi ispuniti svoju brigu za ljude s kojima nas je združio.

I evo, kao za uspomenu, Terezijine jedinstvene pjesme koja nas uvodi u temeljne spoznaje kršćanske duhovnosti. Napisala ju je pod naslovom Moja pjesma o ovom danu (preveo Milan Pavelić):

Sve mi žice traje tekar uru koju,

Sve je ono puki časak nestalan.

Bože moj, za ljubav ja izađem Tvoju

Samo ovaj dan.

 

Ljubim te, o Spase! K Tebi duša hlepi …

Časom tek podupri Ti me ljubezan;

Vladaj u mom srcu, duh mi smiješkom krijepi.

Samo ovaj dan.

 

Kad na sutra mislim, srce mi se boji,

Na dušu mi pada oblak žalostan.

A ja rad bih, Bole, da me muci, znoji

Samo ovaj dan.

 

Skoro ću Te vidjet na vječitom žalu,

Kormilaru višnji, vođo neprestan!

Mirno ravnaj čun mi po olujnom valu

Samo ovaj dan.

Iz knjige: „Sijač je Sin čovječji“, Bonaventura Duda