ISUS NE PRESTAJE ŠOKIRATI

Isus, poslan od Oca (Iv 20,21 i dr), izvršuje svoje poslanje i kao prorok. Kao prorok on je objavitelj Oca. No ne samo Oca nego – on nam objavljuje i tko smo mi za njegova Oca. Veličanstven je stavak II. vatikanskog koncila: „Misterij čovjeka postaje doista jasan jedino u misteriju utjelovljene Riječi … Krist, novi Adam, dok ob­javljuje Oca i njegovu ljubav, potpuno otkriva čovjeku njega samoga te mu objavljuje uzvišenost njegova poziva“ (GS 22). Krist produžuje svoju proročku službu u Crkvi napose u liturgiji. Tu je on na otajstven način nazočan te kroz Sveta pisma sada po svom Duhu uvodi svoje vjerne u svu istinu (usp. Iv 14,13-14). No i mi, kršćani, u taj čas izvršujemo svoj proročki poziv i poslanje. Sa svim pošto­vanjem primamo Božju riječ koja ima snagu da nas učini „za svako dobro djelo podobne“ (2 Tim 3,16). Primamo tu riječ i produbljujemo da je drugima – životom i riječju, zborom i tvorom – prenesemo. Mi vjerujemo da sav „Božji narod ima udio i u proročkoj Kristovoj službi“. To svoje prorokovanje vršimo tako da „primamo … Božju riječ … ispravnim sudom u nju dublje prodiremo i potpunije je primjenjujemo u život“ (II. vatikanski koncil, LG 12).

No evanđelje je nerijetko šokantno, izazovno. I takvu evanđelju treba da se suobličimo. Stoga ovamo prenosimo iz Listića (1987, 8, 1) uvodni napis u današnje evanđelje pod naslovom Isus ili Lamek: Život za život; oko za oko; zub za zub; ruka za ruku; noga za nogu“, stoji u Mojsijevu zakoniku (Pnz 19,21). Ta je odredba bila silan napredak s obzirom na osvetu kojom se Kajinov potomak Lamek prijetio svojim neprijateljima: „Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko, Lamek će sedamdeset i sedam puta!“ (Post 4,24). Isusova Besjeda na gori isključuje svaku osvetu te želi zlo spriječiti u korijenu: „Ako te tko udari po jednom obrazu, pruži mu i drugi … Ljubite svoje neprija­telje.“ Na idejnom se planu, da tako kažemo, dogodio velik napredak. Da ga je slijedilo i praktično ponašanje ljudi, danas bismo imali svijet bez rata.

Međutim: u ratnoj praksi svijet se vjerno drži Kajinove tradicije te je ljudski rod danas konačno sposoban za to­talno samouništenje. U pravosuđu smo negdje oko razine Mojsijeva zakonika. A Isusovim putem, na kojem je jedino moguće prekinuti začarani krug zla, išli su i idu tek izuzetni pojedinci i skupine. No baš zato što je riječ o izuzecima, jasno je da Besjeda na gori još nije opće pravilo ponašanja ni među kršćanima… Znači li to da kao globalna zajednica vjernika još uvijek nismo našeg Spasitelja posve shvatili, ili ga samo nismo ozbiljno uzeli?


7. nedjelja kroz godinu (A)

Prvo čitanje   Lev 19, 1-2.17-18

Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!

Čitanje Knjige Levitskog zakonika

Gospodin reče Mojsiju:

„Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im:

‘Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš!

Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka.

Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega. Ne osvećuj se!

Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda.

Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.

Ja sam Gospodin!‘“

Riječ Gospodnja.


Ne gaji srdžbe

Uz 1. čitanje: Ovaj je odlomak odabran zbog dvije svoje rečenice: „Sveti budite jer sam ja svet, Gospodin, Bog vaš!“ I druga: „Ne gaji srdžbe … Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.“ Te su dvije riječi dosegle svoj puni izraz u završnici Isusove Besjede na gori što se danas u evanđelju naviješta. Svetost Božja to znači Božja besprijekornost – očituje se u ljubavi prema ljudima. Ta i takva svetost mjera je naše svetosti. Ona se očituje negativno – da u srcu čupamo i najmanji korijen mržnje i osvete, a pozitivno – da njegujemo ljubav u svim svojim međuljud­skim odnosima.


Otpjevni psalam   Ps 103, 1-4.8.10.12-13

Pripjev: Milosrdan je i milostiv Gospodin.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina,

i sve što je u meni, sveto ime njegovo!

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina,

i ne zaboravi dobročinstva njegovih!

On ti otpušta sve grijehe tvoje,

on iscjeljuje sve slabosti tvoje;

on ti od propasti izbavlja život,

kruni te dobrotom i nježnošću.

Milosrdan je i milostiv Gospodin,

spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.

Ne postupa s nama po grijesima našim

niti nam plaća po našim krivnjama.

Kako je istok daleko od zapada,

tako udaljuje od nas bezakonja naša.

Kako je otac nježan prema sinovima,

tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.


Uz psalam: Pripjev nam i opet stavlja Boga kao uzor i mjeru ljubavi. Njegova je ljubav sućutna i oprosna. Nje­gova je ljubav nježna. Tri puta čujemo riječ nježnost. Kakva ga sebi želimo, takvi mi drugima budilo! Sveti otac papa napisao je divnu encikliku na Pavlove riječi: „Bog, bogat milosrđem“ (Ef 2,4). (Izdanje KS, Dokumenti, 61). Jesmo li je pročitali? Jesmo li se proročki angažirali da produbimo tu poruku naše vjere, danas tako potrebnu? Papa tvrdi da ljudski odnosi treba da se poravnaju putem pravednoga. No sama pravednost nije dostatna. Potreban je višak ljubavi (str. 37-38). Stoga se s Pavlom VI. zalaže za uljudbu ljubavi (str. 46). Tako nas psalam uvodi u šokantan proglas Evanđelja o ljubavi prema neprijateljima.


Drugo čitanje    1Kor 3, 16-23

Sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.

Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog.

Jer hram je Božji svet, a to ste vi. Nitko neka se ne vara.

Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu,

neka bude lud da bude mudar.

Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom.

Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu.

I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne.

Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše.

Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet,

ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće:

sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji.

Riječ Gospodnja.


Čovjek – duhovna žrtva Bogu

Uz 2. čitanje: Ovo je završnica vrlo važnoga dijela Prve poslanice Korinćanima. Pavao pobija strančarstvo. Tamo­šnji su se kršćani svrstavali oko svojih propovjednika i tako je u zajednicu ušao razdor: Petrovci, Pavlovci, Apolonci, Kristovci. U toj situaciji Pavao je zagrmio: „Zar je Krist razdijeljen“ (1 Kor 1,13)?! Krist je izvor jedinstva i ljubavi, uza sve moguće dopuštene razlike među nama. Poslužite se svima ukoliko vas privode Kristu, no vežite se uz Krista jedinoga, a po njemu uz Boga – veli Pavao. U tom sklopu progovara Pavao jednu od najljepših svojih riječi. Svaki kršćanin i svaka kršćanska zajednica, pa stoga i cijela Crkva – ali i opet, i svaki kršćanin, svaki od nas i svi zajedno – Hram smo Božji jer u3mma prebiva sam Duh Božji (usp. 1 Kor 6,19 i Ef 2,21-22). Što to znači? Odgovorit ćemo jednom divnom izjavom II. vatikanskog koncila: „Sva djela čovjeka kršćanina pridonose te on sam postaje duhovna žrtva (usp. LG 10). Jer „sva ta djela, to jest molitve i apostolski pothvati, bračni i obiteljski život, svagdanji rad, odmor duha i tijela što se vrše u Duhu … postaju duhovne žrtve ugodne Bogu po Isusu Kristu“ (usp. 1 Pt 2,5 = LG 34). Evanđelje nas upućuje na onu ljubav koja treba da prožima svu tu kršćaninovu djelatnost po kojoj sam čovjek postaje žrtva Bogu.


Pjesma prije evanđelja   1Iv 2, 5

Tko čuva riječ Kristovu, u njemu je

zaista savršena ljubav Božja.

Evanđelje   Mt 5, 38-48

Ljubite neprijatelje!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš. Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“

Riječ Gospodnja.


Vrhunac kršćanske velikodušnosti

Uz evanđelje: I opet, Isus nastupa s najvišim autoritetom, onim istim kojim je Bog izdiktirao svoj Dekalog: „Rečeno je starima (po Mojsiju od Boga-Jahve) – A ja kažem vama.“ Ovo je najjači tekst evanđelja nenasilja, pa stoga i evanđelja oslobođenja. Hoće se velike vjere, to jest da iz dna duše i srca prihvatimo Isusa kao svojega Zakonošu i Učitelja te po njemu posve uskladimo i svoje prosuđivanje i svoje ponašanje. Isus govori šokantno, proroč­ki. Bibličari to nazivaju paradoksom. Zanimljivo kako tu riječ tumači naš Klaićev Rječnik stranih riječi: „Paradoks je originalno mišljenje koje se oštro razlikuje od općenito usvojenog mišljenja i koje protuslovi (katkada samo izvanjski) zdravom razumu.“ Isus voli istinu izraziti tako, da prenerazi i zgrane čovjeka kako bi se dublje zamislio i u tim šokantnim riječima otkrio pravu poruku. Pljusne li te tko … Otima li … Prisiljava te … Ište li … Nema te sile s kojom se ne bi ogledala tvoja velikodušnost. Jer ti vjeruješ da dobiva onaj tko gubi (usp. Mt 10,25 i dr.). I posljednja riječ današnje Isusove Besjede veoma je važna. Predstavlja vrhunski aksiom kršćanskog savršenstva: Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.“ Zanimljivo, Luka tu kaže: „Budite milosrdni!“ (Lk 6,36). Što li je Isus rekao? U biti, to je isto. Savršenstvo o kojemu je ovdje riječ jest savršenstvo ljubavi i dobrote: Bog daje da njegovo sunce grije zle i dobre i kiša njegova mije pravedne i nepravedne. Takvi, tako savršeni, tj. milosrdni i sućutni treba da bu­demo mi, kršćani. Nije li već u 1. čitanju Stari zavjet postavio ljubav zakonom svetosti?

Među enciklikama pape Ivana Pavla II. možda je naj­manje zapažena ona koja nosi naslov Bogat milosrđem (niz Dokumenti 61, izd. KS, Zagreb 1981). No u njoj postoji vrlo važan odlomak pod naslovom Da li je dovoljna pravednost (str. 37-39). Kršćani, uči Papa, treba da budu pobornici pravednosti. No vrlo mnogi problemi naše suvremenosti ne mogu se riješiti samo putem pravednosti: po­trebna je velikodušnost koja zna odustati od svojih prava. Na takvu velikodušnost ne možemo nikoga obvezati, ali – sami smijemo, i ako hoćemo da budemo Isusovi učenici, moramo njegovati velikodušnost. Vrijedi se zamisliti nad tim trima stranicama te izvanredne Papine poruke o „višku ljubavi“ (str. 37-39). AMEN!

Iz knjige: „Sijač je Sin čovječji“, Bonavntura Duda