DUH BESJEDE NA GORI

Besjeda na gori u Matejevu evanđelju obuhvaća tri poglavlja: peto, šesto i sedmo. Dosada smo kroz dvije nedjelje razmatrali njezin početak, Osam blaženstava (5,1-12). Po tom slijedi prelaznica na daljnje izlaganje Isusova programa, o odgovornosti kršćana za svijet (5,13-16).

Danas je i slijedeće nedjelje na redu vrlo sročen odlo­mak: Pet velikih tema o novoj pravednosti (5,17-37 i 38-48). Isus se izražava o svom odnosu prema Starom zavjetu. Kao novi Mojsije zahvaća u temeljne postanke Dekaloga te na sasvim nov i vrlo zahtjevan način tumači prvotnu Božju volju.

Oštro se suprotstavlja svakom vjerskom formalizmu, pukom vanjskom obdržavanju moralnih propisa. Zahtijeva angažman cijele čovjekove osobe, stavlja u pitanje vjernikovo srce. Isus će potkraj svojega učiteljevanja proglasiti vrhovnim zakonom ljubav prema Bogu i bližnjemu. A ta ljubav ima pretenzije na svu čovjekovu intimnost. Bog se štuje i ljubi „svim srcem, svom dušom, svim sobom“ (usp. Mt 22,34-40 i paralelna mjesta).

Takva ljubav postaje dušom svih Deset zapovijedi. O njoj „visi sav Zakon i Proroci“ (Mt 22,40).

To znači biti kršćanin po Isusovoj mjeri. A kojima se mjerama mi mjerimo?


6. nedjelja kroz godinu (A)

Prvo čitanje   Sir 15, 15-20
Nije nikad zapovijedio nikomu da bude bezbožnik.

Čitanje Knjige Sirahove
Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran.
On je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju.
Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati.
Jer velika je mudrost u Gospodina, on je svemoćan i vidi sve.
Oči Gospodnje počivaju na onima koji ga se boje,
Gospodin zna svako djelo čovječje.
Nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbožnik
niti dao dopuštenje za grijeh.
Riječ Gospodnja.


Nije li sve unaprijed određeno?

Uz 1. čitanje: Ovaj kratki odlomak iz Knjige Sirahove želi istaći temeljni vjernikov stav u pitanjima vjere i morala, u pitanjima pravog odnosa prema Bogu i ljudima: slobodan odabir. Bog neće vjere na silu. Još manje ljubavi na silu. On želi biti drage volje poznat i priznat, drage volje služen i ljubljen. No u pozadini se osjeća teško pitanje: nije li Bog sve unaprijed vidio i predvidio? Ako je tako, da li se čovjek uopće može postaviti slobodno prema Bogu? Teško je ukratko odgovoriti na ta pitanja. No ovo se može reći: Božje predznanje nipošto ne dira u čovjekovu slobo­du. Čovjek može i mora pridonijeti svojim sudjelovanjem s Božjom milosti svome punom ostvarenju, očovječenju sebe i drugih. Možemo pitati i dalje: nisu li mnogi ljudi svojim odgojem, okolišem u kojemu žive, štoviše – što se danas mnogo ističe – svojim genima uvjetovani, i to često vrlo uvjetovani? Bog to dobro zna i jedini pravo odvaguje mogućnosti pojedinaca pa i čitavih ljudskih slojeva. Sirah ističe ne samo Božje sveznanje („sve vidi“), nego i svemoć i svemudrost. Čovjek je onoliko odgovoran koliko jest. U svakom slučaju silno je važna odlučna riječ što stoji na kraju ovoga čitanja: nitko ne mora biti bezbožnik, niti itko ima dopuštenje da učini grijeh. Dakako, grijeh svjestan i sa svom odgovornošću učinjen.


Pripjevni psalam   Ps 119, 1-2.4-5.17-18.33-34         
Pripjev: Blaženi koji hode po zakonu Gospodnjemu!

Blaženi oni kojih je put neokaljan,
koji hode po Zakonu Gospodnjemu!
Blaženi oni koji čuvaju propise njegove,
čitavim srcem njega traže!

Naredbe si svoje dao
da se brižno čuvaju.
O, kad bi čvrsti bili putovi moji
da tvoja čuvam pravila!

Milostiv budi meni, sluzi svojem,
da živim i tvoje riječi čuvam!
Otvori oči moje
da gledam divote tvoga Zakona!

Pokaži mi, Gospodine, stazu pravila svojih
i ja ću je čuvati do kraja!
Pouči me da se tvoga držim zakona
i čuvat ću ga svim srcem!


Oblik ljubavi

Uz psalam: Psalam 119 najduži je psalam Psaltira. Sav pjeva o pobožniku koji nastoji živjeti usklađen s Bogom i njegovim Zakonom. No taj Zakon se promatra ne pod vidom: „Moraš!“ nego – kao oblik ljubavi prema Bogu koji je sama Ljubav. Kako su umolne riječi: „Milostiv budi meni … Otvori oči moje … Pokaži mi … Pouči me!“ Neka nam se u dno srca zasadi ta molitva. S takvim dušev­nim raspoloženjem poslušajmo danas Isusovu Besjedu na gori.


Drugo čitanje   1Kor 2, 6-10
Bog prije vjekova predodredi mudrost za slavu našu.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta,

ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, nego navješćujemo Mudrost Božju,
u otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu,
a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali,
ne bi Gospodina slave razapeli. Nego, kako je pisano: „Što oko ne vidje,
i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube“.
A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje.
Riječ Gospodnja.


Da je pakao slutio!

Uz 2. čitanje: Pavao suprotstavlja „mudrosti“ ljudskoj Mudrost Božju. Očito nije riječ o dvije mudrosti nego o Mudrosti i „nazovimudrosti“. Vrhunska Mudrost Božja jest sam Isus Krist, i to Raspeti. Tko bi to od ljudi mogao i pomiriti da je put križa put Mudrosti? Iza svih onih koji su sudjelovali u Isusovu procesu i osudi stoji Đavao. Da je Pakao i slutio da mu baš Raspeti sprema propast, nikada ne bi navukao ljude na takvo nedjelo da su osudili Isusa na smrt. Nama Bog po svom Duhu otkriva svoju Mudrost, otkriva nam da razumijemo Krista – nutarnjim osjećajem vjere. I njegove riječi i – njegov put. Kako je divna riječ: Duh proniče dubine Božje. I svi koje vodi Duh Božji. On će nam prosvijetliti srce da se sporazumimo s Isusom u današnjem evanđelju.


Pjesma prije evanđelja usp. Mt 11, 25
Blagoslovljen da si, Oče, Gospodaru neba i zemlje,
što si otajstva Kraljevstva objavio malenima.

Evanđelje  Mt 5,  17-37
Rečeno je starima … a ja vam kažem.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.“ Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.

Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu. Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića. Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub. Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je.
Riječ Gospodnja.


Veća pravednost

Uz evanđelje: Nije moguće zaći u sve pojedinosti tako duga i tako važnog evanđelja. Prije svega uočimo kojim autoritetom Isus nastupa. Zahvaća u samo tumačenje Bo­žjega zakona, Dekaloga. I to izravno: „Rečeno je – A ja vama kažem.“ To „rečeno je“ zovu teološkim pasivom da bi se izbjeglo izravno spominjanje Božjega imena: „Nekoć Bog reče po Mojsiju … A ja kažem vama“. Istim autorite­tom kao Bog-Jahve Staroga zavjeta, i to bez posrednika. Sam je Isus njegov posrednik i posjeduje njemu ravan autoritet.

– Na samom početku susljednih Pet antiteza o staroj i novoj pravednosti, stoji temeljno načelo: Isus je usavršitelj Božjega zakona. Štoviše on mu je prvi i potpuni ispunjavatelj. Kao da čujemo riječ s križa: „Svršeno je!“ To jest, ispunio sam sav Zakon i proroke (usp. Iv 19,30).

– Isus kao da zanemaruje razliku velikih i malih zapovijedi, pa dosljedno i velikih i malih grijeha. No tim riječima nipošto nije htio unijeti u duše nemir i tjeskobu skrupuloznosti. Isus nije sitničav. Isus govori kao prorok. Upućuje na velikodušnost.

– Od svojih učenika traži veću pravednost. Pod tim očito ne misli na količinu nego na kakvoću. To je bogoljubnost i, radi Boga, čovjekoljublje koje izlazi iz dubine srca.


Obrađivanje srca

U današnjem evanđelju Isus dotiče tri Božje zapovijedi: petu – šest – osmu (zajedno s drugom). U sve tri zapo­vijedi Isus svakako ne odbacuje izvanjsko izvršavanje, ali upućuje na temeljno pitanje kršćanskoga morala: kršćanin treba da obrađuje svoje srce, svoje vanjsko držanje i nutar­nje stavove. Iz srca izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi … sva zla“ reći će on u važnom odlomka Markova evanđelja (7,20-23).

– Možda nas smeta Isusova oštrina u sva ta tri sektora moralnoga života. Uočimo sve pojedinosti i ne otupljujmo oštrinu Isusovih riječi. Isus nastupa proročki. Neka njegova riječ slomi naše otporno srce. Inače, ostajemo i dalje farizeji, a ne kršćani.

Isus uspostavlja novu aksiologiju, novo, Božje vrednovanje te­meljnih ljudskih zbilja: život, brak, istina. Jesmo li se doista obratili na kršćanstvo? Ili živimo u raskoraku sa svojim imenom i bićem?

Peta zapovijed zaštićuje čovjekov život. No da bi se to ostvarilo, treba uspostavljati pozitivne međuljudske odno­se. Oni su preduvjetom da i naša liturgija, naše bogoslužje, bude istinsko, složno i zanosno (usp. Rim 15,1-5).

Šesta zapovijed zaštićuje ljudski brak i obitelj. No čovjek često treba da se do krajnjih granica suprotstavi sam sebi da se i na tom području očovječi i po Bogu ostvari.

Osma zapovijed zaštićuje istinu i vjernost u međuljudskim odno­sima. Bog je jamac naše istine. AMEN!

Iz knjige: „Sijač je Sin čovječji“, Bonaventura Duda