KRŠĆANIN KOJI TO NIJE

Glavni je prigovor marksizma kršćanima alijenacija-otuđenje: da pod izlikom brige za nebo otklanjaju brigu za ovaj svijet. Ne ulazimo u diskusiju s marksizmom. Prihvaćamo samo izazov i želimo raspraviti sami među sobom cijelu stvar. Isusov Proglas na gori ne dopušta alijenacije-otuđenja. Naprotiv, baš u današnjem evanđelju Isus nas neodoljivo suočuje s odgovornošću za svijet. Zna se da je na Koncilu najviše rasprave bilo o tzv. Trinaestoj shemi koja je izrasla u pastoralnu konstituciju o Crkvi u suvremenom svijetu, a nosi naslov Gaudium et spes (Radost i nada). Po tom dokumentu Crkva se osjeća odgovornom za svijet. Ona mu se ne nameće, ali mu se nudi kao suputnica i supatnica i kao – suradnica. No još smo daleko od toga da nas je preodgojila ta tako važna poruka II. Vatikanskog koncila. To nas sili da na nov način poslušamo poruku današnje nedjelje.


Prvo čitanje   Iz 58, 7-10
Sinut će poput zore tvoja svjetlost.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin:
„Podijeli kruh svoj s gladnima,
uvedi pod krov svoj beskućnike,
odjeni onog koga vidiš gola
i ne krij se od onog tko je tvoje krvi.
Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost
i zdravlje će tvoje brzo procvasti.
Pred tobom će ići tvoja pravda,
a slava Gospodnja bit će ti zalaznicom.
Vikneš li, Gospodin će ti odgovorit,
kad zavapiš, reći će: ’Evo me!’
Ukloniš li iz svoje sredine jaram,
ispružen prst i besjedu bezbožnu,
dadeš li kruha gladnome,
nasitiš li potlačenog,
tvoja će svjetlost zasjati u tmini
i tama će tvoja kao podne postati.!
Riječ je Gospodnja.


Svijetliti znači – činiti dobro

Uz 1. čitanje: ovaj stavak proroka Izaije izvrsno se nastavlja na evanđelje prošle nedjelje i povezuje ga sa današnjim nastavkom Isusove Besjede na gori. Izaija nam pokazuje jedan vid kako se živi Isusov „siromaštvo duhom“ – dajući drugima, potrebnijima, udjela u svojim dobrima: „Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod svoj krov beskućnike.“ Pitanje kruha i pitanje stana, nije li to i danas jedno od temeljnih ljudskih potreba. Ako bolje pogledamo, u tom stavku začeto je veliko Evanđelje Suda: Krist će prepoznati svoje u taj dan po tzv. „djelima milosrđa“. Neće pitati za etikete ni za značke kojima smo se kitili ili oko njih sporili. Pitat će za djela zaposlene ljubavi. Stari su molitvenici neizostavno donosili popis Djela milosrđa, i to – Tjelesna djela i Duhovna djela milosrđa. Kako su nestali u novijim molitvenicima? Zapazimo da Izaija povezuje tu dobrotvornost pobožnika sa svjetlošću. Ujedno su ona znak i preduvjet prisnosti Božje: bogoljubnik je čovjekoljubac, koji ljubi lude koje i Bog ljubi. Tu su temelji prave teologije oslobođenja.


Pripjevni psalam   Ps 112, 4-8a.9
Pripjev: Čestitima sviće ko svjetlost u tami.


Čestitima sviće ko svjetlost u tami:
milostiv, milosrdan i pravedan Gospodin.
Dobro je čovjeku koji je milostiv
i daje u zajam, koji poslove svoje obavlja pravedno.

Dovijeka neće on posrnuti:
u vječnome će spomenu biti pravednik.
Žalosne se vijesti neće bojati,
stalno je njegovo srce
uzdajuć se u Gospodina.

Postojano mu je srce, ničeg se ne boji.
On rasipno dijeli, daje sirotinji:
pravednost njegova ostaje dovijeka,
njegovo će se čelo slavno uzdići.


Uz psalam: Ovaj psalam 112 spada u psalme zaposlena čovjekoljublja. Ne može se biti bogobojazan bogoljuban čovjek, a ostati stisnute ruke i srca prema potrebnima. Milosrdan pobožnik, dobročinac, odraz je Božje dobrote. Kao što je Bog rasipno darežljiv svima nama, pobožnik „rasipno dijeli, daje sirotinji.“ Danas se to prevodi u zalaganje za socijalnu pravdu i napredak svih ljudi. No to ne dokida i osobni angažman u svojoj najbližoj okolini.


Drugo čitanje   1Kor 2, 1-5
Navijestih vam svjedočanstvo Krista raspetoga.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom
ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje
jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista,
i to raspetoga. I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju.
I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim
riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage
da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj,
nego na snazi Božjoj.
Riječ je Gospodnja.


Križ znači – umirati da bismo živjeli

Uz 2. čitanje: U središte je Pavlove misli Krist Isus Raspeti kao Mudrost Božja. Utjelovljeni Sin Božji ostvario je sebe i svoj put spasenja svih ljudi putem križa. Otada je križ simbol kršćanstva i put samoostvarenja svakog kršćanina. A što znači križ? Ljubav prema Bogu i bližnjemu nije jeftina stvar, nego skupo stoji. Plaća se samim sobom. Križ označuje svako trpljenje i muku koja je povezana s ostvarivanjem dobra. To je po Pavlu svjedočanstvo Božje ili kako piše u nekim najstarijim rukopisima misterij–otajstvo Božje. Bog Otac uskrsnućem Isusa Krista posvjedočio je da je Isusov put put Božje mudrosti. To je ujedno i misterij Božji. Ne samo zbog toga što nadilazi čisto ljudsku logiku nego – krstom smo uključeni u ovaj proces umiranja s Kristom da uskrsnemo s Kristom. Taj Kristov put, put križa i smrti nadilazi čovjekove moći, ali za to nam Bog sam nudi svojega Duha, svoju snagu.


Pjesma prije evanđelja   Iv 8, 12
Ja sam svjetlost svijeta, govori Gospodin,
tko ide za mnom, imat će svjetlost života.

Evanđelje   Mt 5, 13-16
Vi ste svjetlost svijeta.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

„Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?
Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.“
„Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori.
Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak
da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima
da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.“
Riječ Gospodnja.


Novi oblik liturgije

Uz evanđelje: po nekima su ovi reci zaključak Isusovih Osam blaženstava, a po drugima pročelni tekst daljnjega Proglasa na gori. Jedno je sigurno: Krist sudbinski povezuje svoje učenike sa svijetom. „Vi ste sol zemlje! Vi ste svjetlo svijeta!“ Kršćani su dakle odgovorni za svijet. Stoga su, smijemo reći, odgovorni svijetu. Točnije, odgovorni su Bogu za svijet. To je sasvim izričit nauk II. Vatikanskog koncila: „Danas nastaje novi oblik čovječanstva. Stoga je pred Crkvom, koja je sol zemlje i svjetlo svijeta (Mt 5, 13-13), sve neodložniji poziv za spasavanje i obnovu sve stvorenoga“. Potrebno je reći nešto o soli i o svjetlu. Sol ima svojstvo da čuva od pokvarenosti, stoga je nekako po sebi nepokvarljiva. Ujedno jela čini ukusnima. Istinski kršćanin zrači oko sebe nepokvarljivost, pridonosi podizanju opće moralnosti. Ujedno pridonosi tome da ljudi ne izgube, štoviše da zadobiju nov ukus za Boga i ukus za čovječnost. Svjetlo je po sebi darežljivo, ozračuje svu svoju okolinu. Crkva bi trebala biti „grad na gori“ (usp. Iz 2,2) što svojom ljepotom privlači sve ljude i narode k Bogu (usp. Iz 60, 1-3).

A po čemu su kršćani sol zemlje i svjetlo svijeta? Po svojima kala erga, što doslovno znači lijepa djela ili kako je ustaljeno dobra djela. Dobrota je drugo ime za ljepotu, i obratno. Majka Terezija voli reći: „Učinimo nešto lijepo za Boga.“

Iz knjige: “Sijač je Sin čovječji”, Bonaventura Duda