ISUSOV PROGLAS

Ove nedjelje čita se po svem katoličkom svijetu glasovit Isusov proglas, tzv. Besjeda na gori. Točnije, njezin poče­tak Osam blaženstava. U Matejevoj verziji ta Besjeda na gori obuhvaća tri poglavlja (5-7). Luka je donosi podosta skraćenu te četiri blaženstva pojačava sa četiri: „Jao!“ (Lk 6, 20-49). Doista, Isusovih Osam blaženstava predstavlja srčiku Evanđelja. Neki govore o Isusovu manifestu. Tako se proglas nekako suprotstavlja Manifestu Karla Marxa. Možda će se mnogima to činiti neumjesno. Svakako, tre­bali bismo se duboko zamisliti. Da li mi kršćani tako dobro poznajemo temeljni Isusov proglas? Da li imo s Isusom „na istom valu“! Jesmo li obraćeni kršćani? Obraćenje ga Isus postavlja preduvjetom novoga Božjega svijeta nije samo moralno. Posrijedi je nova aksiologija, zahtijeva se pravi preokret vrednovanja. Tu nema kompromisa. Iz­vanredni su kršćani uspjeli – dakako po Božjem daru – uzorno zaživjeti Osam blaženstava. Spomenimo samo sv. Franju Asiškog, a u naše vrijeme Charlesa Foucaulda, pa i Majku Tereziju. No Isusov proglas na gori ne računa samo na pojedince nego – na svu Crkvu.


4. nedjelja kroz godinu (A)

Prvo čitanje   Sef 2,3; 3,12-13

Pustit ću da u tebi opstane samo skroman i čedan narod.

Čitanje Knjige proroka Sefanije

Tražite Gospodina, svi skromni na zemlji, svi koji izvršavate odredbe njegove! Tražite pravdu, tražite poniznost: vi ćete možda biti zaštićeni u dan gnjeva Gospodnjega. „Pustit ću da u tebi opstane samo skroman i čedan narod, i u imenu Gospodnjem tražit će okrilje ostatak Izraelov. Oni neće više činiti nepravdu, neće više govoriti laži; u njihovim ustima neće se više naći jezik prijevarni. Moći će pâsti i odmarati se i nitko im neće smetati.“

Riječ Gospodnja.


Čovjek po Božjoj mjeri

Uz 1. čitanje: U ovom stavku proroka Sofonije triput se ponavlja izraz tražiti Gospodina. To je osobit biblijski izričaj, a označuje, rekli bismo, praktičnu religioznost. Onaj traži Boga koji u sve prilike i neprilike svih svojih životnih situacija i međuljudskih odnosa nastoji prevesti i provesti temeljni zakon ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Nije to uvijek lako. Treba doista tražiti, potrebno je prak­som sticati to umijeće. Prorok nam s nekoliko značajki ocrtava čovjeka po Božjoj mjeri: skromnost, poniznost, čednost, pravednost … Razumijemo li uopće te riječi? Ci­jenimo li te vrline? Kad ih bolje izvažemo, njima se izriče pravo bogoljublje i pravo čovjekoljublje.


Otpjevni psalam   Ps 146,6c-10

Pripjev:    Blago siromasima duhom; njihovo je kraljevstvo nebesko!

Gospodin ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruha daje.
Gospodin oslobađa sužnje.

Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.
Gospodin štiti pridošlice.

Sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.


Kao Otac

Uz psalam: Ovaj se psalam često u liturgiji navraća. Odgaja u nama Isusovu sliku o Bogu. Bog je sav zaposlen problemima malih i nevoljnih ljudi. Možda nam se u životu čini obratno. Svakako nas psalam odgaja da se mi bavimo tim Božjim poslom: da naša ljubav bude zaposlena oko svih potrebnika. U tom smislu je značajan Matejev i Lukin završetak Besjede na gori. Matejev „Budite savršeni kao što je savršen vaš nebeski Otac“ (Mt 5,48). Luka prevodi: „Budite milosrdni kao što je milosrdan vaš nebeski Otac“ (Lk 6,36).


Drugo čitanje   1Kor 1,26-31

Slabe svijeta izabra Bog.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lúde svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.

Riječ Gospodnja.


Biti u Kristu

Uz 2. čitanje: Ovaj nam odlomak iz sv. Pavla pripravlja srce za Isusovu Besjedu na gori. Uči nas vagati svijet i sebe Božjim vagama, mjeriti (se) Božjim mjerilima. Po Pavlu, Božja i ljudska mudrost stoje si nasuprot. Božji su putovi često drugačiji, čak i nasuprotni ljudskim putovima. Iako nam je od Boga dano i svjetlo razuma, čovjek se lako ponese i uzoholi – kao ono Petar – i „misli svoje misli, a ne Božje“ (usp. Mt 16,23). Bog nas u Svetom pismu poučava svojoj mudrosti. Štoviše, sam Krist nama je utjelovljena Mudrost Božja. I to ne samo intelektualna, nego – egzistencijalna. Biti kršćanin, po Pavlu, znači „biti u Kristu Isusu“. Mislimo kako Isus misli, osjećamo kako on osjeća, ljubimo što on ljubi. Dopustimo Isusu da živi u nama, da u nama živi i djeluje, moli i trpi i – svima čini dobro.


Pjesma prije evanđelje   Mt 5,12
Radujte se i kličite: velika je plaća na nebesima!

Evanđelje   Mt 5, 1-12a

Blago siromasima duhom!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:

„Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!“

Riječ Gospodnja.


Zahtjevnost Proglasa na gori

Uz evanđelje: Zar je moguće ma i kratkim riječima popratiti cijelo ovo evanđelje? Samo nekoliko napomena! Osam puta se ponavlja riječ Blaženi. U Luke je Isusov nagovor izravan „Blago vama“! Isus ne proglasuje zapo­vijedi nego kao Prorok – usmjeruje na nove stavove i nova vrednovanja. Očito nije bez poteškoća da se doista sumislimo s Isusom. Pojedina „blaženstva“ treba razumjeti u svjetlu Biblije, a ne odmah iz neposrednog ljudskog isku­stva. Osobito je važno sporazumjeti se o siromaštvu.

Koji su to povlaštenici Božji? Siromašni, žalosni, gladni i žedni pravednosti, krotki, mirotvorci, čisti srcem, progonjeni pravde radi … Isus nije došao da ljude oslobodi trplje­nja nego da im ga osmisli. Dakako i riječju, kao u ovom evanđelju, ali nadasve životom. On je dragovoljno prihva­tio ljudsko trpljenje i otrpio ljudski život. Tako je pokazao da je trpljenje dostojno i Boga i čovjeka. Ono ne nalazi svoje konačno opravdanje ovdje, nego ondje – u kraljev­stvu Božjem.

Uz navještaje blaženstva dodana su i obraćenja. Vri­jedno je zapaziti neizravnu formulaciju obećanja: oni će se utješiti, oni će se nasititi … Očito to nisu „povratni glagoli“: oni će sami sebe utješiti. Bibličari to zovu „teo­loški pasiv“. Bog je tu prisutan, iako nije imenovan: Bog će ih utješiti, Bog sam bit će utjeha, on će ih – samim sobom – nasititi.

Uočimo još prvo i posljednje obećanje: „Njihovo je kraljevstvo nebesko“. Možda bismo to mogli i ovako izreći: Bog je na njihovoj strani! Dakako u smislu tzv. eshatološkog međuvremena! Spasenje već jest ostvareno, ali još nije dovršeno! Obećanje je očito i eshatološko: odnosi se na veliku budućnost ili najkraće rečeno na – nebo. No ono već sada nastaje. Nebo silazi na zemlju gdje god se ljudi otvaraju Bogu i radi Boga jedni drugima. Svakako nipošto ne valja ovaj Isusov proglas shvatiti kao „opijum naroda“, kao da kršćani mogu odložiti svoja zalaganja za ovovremenost. Naprotiv, sveti oci i te kako angažirano tumače Isusovih osim blaženstava. AMEN!

Iz knjige: „Sijač je Sin čovječji“, Bonaventura Duda