PROMAŠENA SADAŠNJOST

Kako ste ugodno iznenađeni kada vas tko lijepo i srdačno dočeka, kada osjetite da ste „uvijek dobrodošao“. Ta je poruka u srcu čitanja ove nedjelje. Boga možemo uvijek lako naći, on nam izlazi u susret (1. čitanje). On očekuje da bude uvijek od nas Očekivani, Željkovani (evanđelje). Čitav je kršćanslri život pod znakom iščekivanja Željkovanoga Gospodina. Živimo kao u hitnji – „njemu u susret“ (2. čitanje). Sve to želi pjesnički – i pjevano – izraziti psalam 63: „Tebe žeđa duša moja …“ No evanđelje sadržava i ozbiljno upozorenje: da nas Gospodin ne nađe nepripravne, nehajne. Sv. Augustin je to izrazio ovako: „Boj se da Gospodin kraj tebe ne prođe a da se više nikada ne vrati“, a ti ga u pravi čas nisi ni zamijetio. To nam pak i opet doziva u pamet važnost sadašnjega trenut­ka. O tom napisa negdje B. Pascal: „Mi nikada (nažalost) ne živimo u sadašnjosti. Preduhitrujemo budućnost koja nam odveć sporo ide u susret, kao da bismo htjeli ubrzati njezin tok … Tako smo nerazboriti da tumaramo po vreme­nima koja nisu naša, a ne mislimo nimalo na ono jedino vrijeme koje nam pripada … Neka svatko ispita svoje misli pa će uvidjeti kako su mu one posve zauzete prošlošću i budućnošću. Gotovo i ne mislimo na sadašnjost … Sada­šnjost nije nikada naš cilj … Na taj način mi uopće ne živimo već se nadamo da ćemo živjeti“ (Misli, 172, prev. Zlatan Plenković, izdanje Zore, Zagreb 1969).


32. nedjelja kroz godinu (A) - uz evanđelje

Prvo čitanje Mudr 6, 12-16
Mudrost nalaze oni koji je traže.

Čitanje Knjige Mudrosti

Mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i nalaze je oni koji je traže. Ona pretječe sve koji je žude i prva im se pokazuje. Tko zorom rani njoj, taj se ne muči: nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih. Jer je i sama misao na nju mudrost savršena, a tko radi nje bdi, brzo je bezbrižan. Ona hodi naokolo i traži sebi dostojne; i pojavljuje im se dobrohotno na stazama i ususret im dolazi u svakoj misli.

Riječ Gospodnja.


Ususret Bogu

Uz 1. čitanje: U Starom je zavjetu Mudrost (velikom slovom pisana) drugo ime za Boga. Ti se starozavjetni tekstovi o Mudrosti u Novom zavjetu rado primjenjuju na Isusa Krista. On je nama kršćanima „Mudrost Božja“ (1 Kor 1,24). Po ovom odlomku Mudrost je lako naći: Bog nas uvijek čeka, štoviše – izlazi nam u susret. Teologija rado govori o tzv. „gratia praeveniens“, predusretna milost. Poznata je molitva: „Djela naša … milošću svojom preteci!“ Sveto pismo nas želi poučiti da i mi budemo prema Bogu „susretljivi“: da nas uvijek lako može naći, da marimo za njega, da ga budemo željni. Poznate su Pascalove riječi: „Utješi se! Ne bi me ni tražio da me nisi već našao. Mislio sam na tebe u svojoj agoniji. Prolio sam za te mnogu kap krvi“.


Otpjevni psalam Ps 63,2-8
Pripjev: Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!

O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

U svetištu sam tebe motrio
gledajuć ti moć i slavu.
Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slaviti.

Tako ću te slavit za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.

Na postelji se tebe spominjem,
u bdjenjima noćnim mislim na tebe.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.


Čežnja za Bogom

Uz psalam: I opet, moramo reći, jedan od najljepših psalama. U njemu je izražena najčišća želja, čežnja za Bogom. Pjevušimo ga često da ugodi svu našu dušu da bude željna Boga, pripravna za svaki pohod Božji. Da tu dočekanost za Boga umijemo prevesti i u našu susretljivost prema ljudima.


Drugo čitanje 1Sol 4,13-18
Bog će one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima

Braćo! Nećemo da budete u neznanju o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sâm će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. Tješite se dakle uzajamno ovim riječima!

Riječ Gospodnja.


Pokojnici – usnuli

Uz 2. čitanje: Ova je poslanica najstariji spis Novoga zavjeta (oko god. 51), a u njoj je zasvjedočeno željno iščekivanje Kristova dolaska. Upozorimo na važne riječi. Pokojnici nisu mrtvi nego samo „usnuli“: probudit će se. Smrt kao privremeni san značajna je misao ranog kršćanstva. Oglašavali su smrt svojih dragih: „Usnuo u poljupcu Gospodnjem“.

Stoga su svoja groblja nazivali Koimeteriom-Coemeterium ili Počivalište, zapravo „spavaonica“. Odatle, neki misle, dolazi i riječ cintor, ograđeni prostor oko crkve gdje su u starini najčešće bila groblja. „Dolazi čas – svečano zbori Isus u Ivanovu evanđelju (5,28)kada će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Čovječjega!“ Nad svakim kršćanskim grobom, štoviše, nad svakim ljudskim grobom bdije kršćanska nada, nada uskrsnuća. Temelj te nade je uskrsnuće Kristovo. Otac, uskrisitelj Isusov, i naš je Otac: on će nas privesti k sebi zajedno s Kristom. Uskrsnuće, pa stoga i ovaj život prikazuje se kao hitnja „u susret Gospodinu“. Naša vječnost izražena je riječima: „Bit ćemo zauvijek s Gospodinom.“ Ima li ljepšeg ohrabrenja za ovaj život!


Pjesma prije Evanđelja  Mt 24, 42a.44
Bdijte i budite pripravni:  jer u čas kad i ne slutite doći će Sin Čovječji!

Evanđelje  Mt 25, 1-13
Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: „Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik:koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!“

Riječ Gospodnja.


Sudbonosni trenuci

Uz evanđelje: susret s Gospodinom u času smrti prikazuje se kao susret sa Zaručnikom. Umjesto sprovodnih boja, svatovske pjesme. Ipak, uza sav čar Isusove priče, u evanđelju se nalazi i ozbiljna opomena. Kroz priču Isus nam želi u srce usaditi pravu mudrost, pravo vrednovanje života i – svakoga trenutka. Trenutak našeg prijelaza-pashe je neizvjestan. Dogodit će se iznenada. Neka nas ne nađe nepripravne. Pet naprama pet ne želi reći da se samo polovica ljudi spašava. I u priči se ne treba zaustaviti na svakoj pojedinosti, kao npr. da su mudre djevice bile vrlo neosjetljive za nevolju ludih. Priča teži k svojoj poanti: Postoje sudbonosni trenuci života koji odlučuju vječnošću. Postoji kobna mogućnost da se promašimo, da nas taj trenutak nađe pripravne. Kako je težak doživljaj zatvorenih vrata! Kako je teška riječ, pogotovo kada je izrečena za svu vječnost: „Ne poznam vas!“ To se dâ izbjeći. „Iskupite vrijeme!“, iskoristite svaki trenutak kaže sv. Pavao (Ef 5,16). „Tražite Boga dok se može naći“ (Iz 55,6). Svakoga časa života već živimo svoju vječnost. AMEN!

Iz knjige: „Sijač je Sin čovječji“, Bonaventura Duda