KRIST ME HOĆE SVOJIM UČENIKOM

Kršćanin je čovjek koji želi i nastoji što dublje i što bolje upoznati Isusa Krista. Dakako, upoznati i ljubiti, ljubiti i nasljedovati. No što bolje upoznaje Krista, bolje upoznaje i samoga sebe i sve oko sebe. Jedan od najvažnijih koncilskih stavaka je ovaj: „Misterij čovjeka postaje jasnim jedino u misteriju Utjelovljene Riječi …. Krist, novi Adam, dok objavljuje Oca i njegovu ljubav, u isto vrijeme otkriva i čovjeka njemu samome i objavljuje uzvišenost čovjekova poziva“. Odatle tolika potreba svakoga kršćanina da stupi u školu Isusove riječi. No Isusova riječ nije samo evanđelje nego cijelo Sveto pismo. Piše u Lukinu evanđelju: „Protumači im – onoj dvojici učenika što u uskrsni dan iđahu u Emaus – što god u svim Pismima ima o njemu“. Krist je ključ za razumjeti Krist. A u Kristu i svaki čovjek, osobito kršćanin. Stoga nam Crkva svake nedjelje prostire bogat „stol Riječi Božje“ u prvom dijelu nedjeljnoga bogoslužja, u tzv. Bogoslužju Riječi. U svjetlu te riječi razumijemo sve više i Krista i sami sebe.


3. nedjelja kroz godinu (A)

Prvo čitanje   Iz 8, 23b–9,3
U Galileji poganskoj narod vidje svjetlost veliku!

Čitanje Knjige proroka Izaije
U prvo vrijeme obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu,
al’ u vrijeme posljednje on će proslaviti put uz more,
s one strane Jordana – Galileju pogansku.
Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku;
onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.
Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju
kao što se žetvi raduju žeteoci, kao što kliču koji dijele plijen.
Jer teški jaram njegov, batinu plećâ njegovih,
šibu njegova goniča slomio si ko u dan midjanski.
Riječ Gospodnja.


Sinovi svjetla

Uz 1. čitanje: Možda ćemo se sjetiti Polnoćke. Ovo Izaijino proroštvo čita se na svakoj Polnoćki, sa malim izmjenama. Galileja je pripala pri diobi Svete zemlje plemenu Zebulunovu i Naftalijevu. No kako je bila prva na udaru, prva je potpala pod tuđinsku i pogansku vladavinu. Stanovništvo se pomiješalo. Stoga su strogi i „časni“ Židovi podcjenjivali Galilejce. Po Izaijinu upravo tu, u toj podcijenjenoj zemlji počinje Mesija svoje djelovanje. To je doista Izaijino „evanđelje – blagovijest“ oslobođenja. Svjetlost, radost, sloboda – to su divne riječi Kristova Evanđelja. Jesmo li – svojim životom i zalaganjem za bolje međuljudske odnose – blagovjesnici takva kršćanstva?


Otpjevni psalam   Ps 27, 1.4.13-14
Pripjev: Gospodin mi je svjetlost i spasenje.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i dom njegov gledam.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!


Uz psalam: Možda je ipak to jedan od najljepših psalama. Poučava nas tko je za nas Bog, tko li Isus Krist: Svjetlost i Spasenje! Kršćanin prolazi ovom zemljom poduprt nadom vječne sreće. Njegov životni put završit će u Domu Gospodnjemu gdje će vječno uživati dobra Gospodnja. A dotle, ne izmiče zemnim zalaganjima nego se hrabro s njima sučeljava.


Drugo čitanje   1Kor 1, 10-13.17
Svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista:

svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora,
nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja.
Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa.
Mislim to što svaki od vas govori: „Ja sam Pavlov“, „A ja Apolonov“,
„A ja Kefin“, „A ja Kristov“. Zar je Krist razdije­ljen?
Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni?
Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje,
i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
Riječ Gospodnja.


Ljubav nadasve

Uz 2. čitanje: Korintska je zajednica u sebi podijeljena. Pavao nam ne skriva i negativnosti prvih kršćana. Štoviše, upravo tu možemo naučiti kako da izliječimo svoje podijeljenosti. Korintski su se kršćani „svrstavali“ oko pojedinog vjerovjesnika. Petar im je bio veći autoritet nego Pavao. Apolon je bio privlačniji. Drugi su opet ostali vjerni Pavlu. No on se ni takvima ne ponosi. Premda su u evangelizaciji važne i osobe vjerovjesnika i dušobrižnika, i ljudski je nekako više se privući ovomu ili onomu, onaj koji treba da nas sve združuje u jedno jest Krist. On je za nas umro, na njegovo smo ime kršteni. Poslani postavlja važno pitanje jedinstva kršćanske zajednice. O tom se izjasnila II. izvanredna sinoda biskupa povodom 20 obljetnice svršetka II. vatikanskog koncila. Postavila je načelo: jedinstvo u mnogoobličnosti. Sv. Augustin je to izražavao ovako: „U onom što je nužno – u dogmi i moralu – jedinstvo. U onom što je ostavljeno slobodnom istraživanju i opredjeljenju – sloboda. U svemu pak – ljubav.“ Nisu više kršćani koji se zalažu za jedinstvo u svemu, niti za slobodu pod svakim vidom. Treba umjeti razlučivati.


Pjesma prije evanđelja   Mt 4, 23
Isus je propovijedao evanđelje o Kraljevstvu,
i liječio svaku bolest u narodu.

Evanđelje   Mt 4, 12-23
Nastani se u Kafarnaumu da se ispuni što je rečeno po Izaiji.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: „Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.“ Otada je Isus počeo propovijedati: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!“ Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: „Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!“ Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom.

I donosili su mu sve koji bolovahu od najraz­ličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.
Riječ Gospodnja.


Ne ide im u glavu

Uz evanđelje: Svaki evanđelist na svoj način prikazuje početak Isusova mesijanskog djelovanja. Matej ga smješta u Galileju i kratko ga zacrtava riječima proroka Izaije koje smo u poznali u 1. čitanju. Nato Matej nadovezuje sažetak Isusove propovijedi. Evo, nastupilo je kraljevstvo nebesko, stoga – poziv na obraćenje. Tako sažima Isusovu propovijed i Marko (1, 15), dakako uz značajne inačice. Obratite se, u grčkom stoji metanoeite, što još jače ističe promjenu mentaliteta, ćudi. Kršćanin je stalno pred izazovom: da sve stvari vrednuje kao Isus. Sve stvari? Samoga sebe, sve oko sebe, ljude i stvari, i samoga Boga treba da promatramo kroz Isusovu riječ, kroz Isusovu osobu. U sebi nosimo otpornika Isusu!

I evo, mladi Mesija novači svoje učenike. Prepoznajemo ga u svojoj vlastitoj povijesti. Jedno dana prošao je i kraj mene. I osjetio sam da me hoće svojim učenikom. Kako napredujem  u njegovo školi? Postoji Muka Gospodina našega Isusa Krista ali ne po Mateju nego – s Matejem, Petrom, Filipom … sa mnom. Teško im je išlo u glavu! I prije je mladi Mesija umro nego ih je uspio preobratiti, promijeniti ćud. To je ostavio kao posao Duhu Svetom, do kraja njihova života. „Da on njegovo djelo dovrši i izvrši svako posvećenje“ (IV. kan). Krist je strpljiv Učitelj. Samo ako sam ja uopće još učenik.

Zapazimo kako je Mateju malo riječi dosta da zapiše događaj. Kako je snažan i neodoljiv morao biti taj pogled Isusov, kako draga Isusova riječ koja je odmah plijenila! Zapazimo u oba poziva po dvije važne riječi. S jedne strane Isusov pogled i Isusova riječ, a sa strane učenika: treba sve ostaviti, i to brže-bolje. AMEN!

                                         Iz knjige „Sijač je  Sin čovječji“, Bonaventura Duda