VELIKE KORIZMENE TEME

Uz pedagogiju (= „vođenje djece“) danas se osobito nagla­šava andragogija (= „vođenje odraslih“). Prva je ponovno otkriće XIX. stoljeća, a druga XX. stoljeća. Treba da povre­meno, u ponovljenim intenzivnijim tečajevima odrasli i zreli ljudi obnove i usavršuju svoja znanja i umijeća, uvodeći se u nove tekovine svoje struke. Tako je Crkva oduvijek shvaćala korizmu kao intenzivnije vrijeme za obnovu svijesti o svojoj krštenosti-uskristovljenju. I to ne samo na području „vjerskog znanja“ nego i na području vještine, upravo umijeće nasljedo­vanja Krista. Stoga nam Crkva osobito u Godini A pažljivo svake nedjelje odabire biblijska čitanja. U središtu im je Krist i kao Učitelj i kao Uzor kako bismo se – suoblikujući se s njim – mogli ostvariti kao Božji ljudi, graditelji novoga, Bo­žjega svijeta. Pođemo li putem korizmenih evanđelja, mogli bismo zacrtati pet velikih obnovnih tema korizmene andragogije. Krist-Obnovitelj narušenog Božjega svijeta, kroz promi­šljene protunapasne odabire (1. nedjelja)Krist-Učitelj od Boga, Oca, ovjerovljeni kako bismo odlučno krenuli za njim, makar i putem križa, ojačani nadom Uskrsa (2. nedjelja)Krist-Darovatelj „žive vode“, preobilne punine mesijanskih dobara (3. nedjelja) – Krist-Prosvjetitelj (4. nedjelja)Krist-Uskrisitelj (5. nedjelja). No u ovoj temeljnoj temi svake nedje­lje zvoni čitavo suzvučje popratnih krsnih tema koje osvjetljuju naše „biti u Kristu“, Ova je nedjelja osobito bogata krsnom tematikom. Jedva ćemo moći upozoriti i na najvažnije.


3. korizmena nedjelja a

Prvo čitanje   Izl 17, 3-7

Daj nam vode da pijemo!

Čitanje Knjige Izlaska

U one dane: Narod je žeđao za vodom pa je mrmljao protiv Mojsija i govorio: „Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da žeđom pomoriš nas, našu djecu i našu stoku?“  Mojsije nato zazva Gospodina: „Što ću s ovim narodom? Još malo pa će me kamenovati.“ Gospodin odgovori Mojsiju: „Istupi pred narod! Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda pa neka se narod napije.“ Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina. Mjesto prozovu Masa i Meriba zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Gospodina govoreći: „Je li Gospodin među nama ili nije?“

Riječ Gospodnja.


Bog je naša nada

Uz 1. čitanje: Čitanje i susljedni psalam su najtješnje pove­zani. Psalam pjesnički pojačava poruku 1. čitanja. Narod Božji je u izlasku. Tu je naznačen tzv. vazmeni misterij ili misterij Pashe. On je trodjelan, uključuje: izlazak iz Egipta – prolazak Crvenim morem i Pustinjom – ulazak u Obećanu zemlju. Upravo se na nama ostvaruje srednja faza. Mi smo Crkva Božja na putu („Ecclesia peregrinans“). U nadi je već sada djelatna Vječna domovina koja osmišljuje tvrdoću i teškoću našega puta. No dok smo na putu, izloženi smo napasti da skrenemo od preuzetih odabira Boga i Božjega svijeta. Po­trebno je uvijek iznova potvrđivati svoj krsni izbor. Knjiga Izlaska izvješćuje o velikoj napasti-kušnji Božjega naroda kada je ponestalo vode. I gle, pećina je provrla vodom. U njoj je oličen nepresušni izvor života, Bog. Po Paviu: „Pećina bijaše Krist“ (1 Kor 10, 4). Ipak, ne mislimo da bi nam Bog morao biti uvijek neki: „Stoliću, prostri se.“ Prava vjera nikada ne sumnja da je „Bog među nama“, pa i onda kada nas ostavi našoj nevolji.


Otpjevni psalam   Ps 95, 1-2.6-9
Pripjev: O da danas glas Gospodnji poslušate: „Ne budite srca tvrda!“

Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate:
„Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.“


Molitva za danas

Uz psalam: Pjesnik je opjevao taj događaj Izlaska. Postoje lokaliteti koji samim svojim imenom, u hebrejskom, označuju svu težinu slučaja: Masa-Kušnja i Meriba-Otpor. Psalam, oso­bito pripjevom ističe da treba poći za Glasom, putem Božjega poziva i kad nas život postavi na nakovanj, između Scile i Haribde. Bog je naša Hrid-Pećina i naš Spasitelj i onda kad se čini da ne spašava. Treba umjeti pričekati i ustrajati na putu dobra. Ovim se psalmom svakog dana otvara časoslovna molitva: da danas ustrajemo u svojim krsnim odabirima, pa bio nam dan kakav bio.


Drugo čitanje   Rim 5, 1-2.5-8

Ljubav je razlivena u nama po Duhu koji nam je dan.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.

Riječ Gospodnja.


Oko nas zaposlena Trojica

Uz 2. čitanje: Očito, u ovom je odlomku – zbog prijašnjega misaonog sklopa – najvažnija riječ nada i postojanost. No ne zanemarimo ni drugih, još važnijih poruka. Uočimo velike djelatnike u našoj povijesti, u povijesti svakoga kršćanina i svake kršćanske zajednice. To su blažena Trojica – Otac, Sin i Duh Sveti. Bog ima jaki dokaz da nas ljubi, to je njegov na križu raspeti Sin (usp. Iv 3, 16; Rim 8, 32). Svaki kršćanin, duboko dirnut, može uvijek na križ pogledati srcem sv. Pavla: „Ljubio je mene – mene grešnika – i sebe je predao za mene“ (Gal 2, 20). Stoga je Krist posljednji temelj naše nade da će Bog u nama dovršiti svoje djelo i učiniti nas dionicima svoje vječne slave. Tu nadu u nama podržava Duh Sveti. Ta što je drugo Duh Sveti, nego sama „Ljubav Božja razlivena u srcima našim“. I ovdje se skriva tema vode, izričito prisutna u 1. čitanju i evanđelju. Voda označuje ljubav Božju u kojoj su nam dana sva dobra spasenja, i to obilno, na način nabujale i razlivene rijeke. Veliko Trojstvo je Otac, Sin i Duh Sveti. Bibličari rado govore i o „malom trojstvu“ koje je ovdje nazočno, a to je vjera, nada-ufanje i ljubav. U teologiji se te tri „kreposti“ ih duhovne snage koje nam daje Bog zovu „bogoslovske kreposti“. To su nekako tri temeljna stava prema Bogu, i po Bogu prema svim ljudima i svim Božjim stvorenji­ma.


Pjesma prije evanđelja   Iv 4, 42 i 45

Gospodine, ti si uistinu Spasitelj svijeta;

Daj mi vode žive da ne ožednim!

Evanđelje   Iv 4, 5-42

Izvor vode koja struji u život vječni.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Dođe Isus u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: „Daj mi piti!“ Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: „Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?“ Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: „Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.“ Odvrati mu žena: „Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?“ Odgovori joj Isus: „Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.“ Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.“ Nato joj on reče: „Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.“ Odgovori mu žena: „Nemam muža.“ Kaže joj Isus: „Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.“ Kaže mu žena: „Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.“ A Isus joj reče: „Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.“ Kaže mu žena: „Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.“ Kaže joj Isus: „Ja sam, ja koji s tobom govorim!“ Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: „Što tražiš?“ ili: „Što razgovaraš s njom?“ Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: „Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?“ Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: „Učitelju, jedi!“ A on im reče: „Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.“ Učenici se nato zapitkivahu: „Da mu nije tko donio jesti?“ Kaže im Isus: „Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’ Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi žanje.’ Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.“ Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: „Kazao mi je sve što sam počinila.“ Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: „Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.“ Riječ Gospodnja.


Žena vjerovjesnica

Uz evanđelje: Smatra se da je Isus jedan od rijetkih velikana povijesti koji nije imao problema u pogledu priznavanja rav­nopravnosti žena. Na svoj način o tome govori i današnje evanđelje.

Valja se prisjetiti da ovom Ivanovu odlomku prethodi ne­sporazum s Nikodemom, koji ne shvaća kako bi se to čovjek mogao preporoditi (3,1-21), i negodovanje Ivanovih učenika zbog toga što se narod okuplja i oko Isusa (3,22-36). Nasuprot ovim neuspjesima u prihvaćanju Isusa kao Mesije, ovaj je razgovor sa Samarijankom uspješan. Počinje s beznačajno­stima da bi doveo do ispovijesti vjere stanovnika Sihara: „Ovo je uistinu Spasitelj svijeta“.

Društvene ograde koje su stajale na putu tom razgovoru (učitelj Zakona ne razgovara javno sa ženom. Židov se ne druži sa Samarijancima, žena je grešnica) ne smetaju Isusu da ovoj ženi priopći važne istine vjere i od nje učini vjerovjesnicu …

Mnogi ne žele priznati da danas postoji problem položaja žene u Crkvi … Tisućljetni nanosi su debeli, a znamo koju vrijednost u Crkvi ima tradicija … No povijesna je činjenica da je sljepoća za znakove vremena imala vrlo štetne posljedice po Crkvu … Ne bi li Isusov primjer mogao pomoći odgovornima u kršćanskim zajednicama da položaju žene u Crkvi ne stavljaju ograde barem ondje gdje ih tradicija ni sadašnji zakoni ne stavljaju? AMEN!


Uzdarje za dar

Književno je ovo jedan od najljepših Isusovih dijaloga, uz razgovor s Nikodemom u Iv 3. I to s kime? Mi rado razgova­ramo s ljudima položaja, s intelektualcima itd. A on? S malima i prijezira vrijednima. Evo, sa ženom preljubnicom. I to Sama­rijankom. Učenici su ostali zapanjeni. S dva razloga. Nije priličilo da rabin javno razgovara sa ženom. I pravi su se Židovi klonili Samarijanaca. Isus ruši sve zabrane koje Bog nije postavio.

No sročimo nekako poruku cijelog evanđelja, koja se odvija uvijek na dvije razine. Krist, umoran i gladan, šalje učenike po kruh, a onda ih upućuje na svoje pravo jelo (r. 8 i 31-34). Krist traži od Samarijanke vode da joj probudi žeđ za vodom koju jedini on može dati (r. 7 i 13-15). Također, Isus prelazi s pitanja o materijalnom hramu na uputu o novom bogoštovlju i bogoslužju (20-24). Napokon, pogled apostola na sazrela žitna polja upućuje na duhovnu žetvu (r. 35-38). Plod njihovih misija bit će sazrijevanje svega svijeta za Božji svijet. Prva je misionarka današnjega evanđelja Samarijanka.

I još jedno! Isus traži dar da bi nam se sam darovao.

No uživajmo i u samom književnom sastavu. Kakav otmjeni razgovor, kakav fin pristup i postupak! No cijelo vrijeme Ivan je pozoran na sve veće i veće samoohjavljenje Isusovo. Poste­peno uvodi ženu, a s njom i nas u misterij svoje osobe. I napokon, sve je nagnuto prema konačnom uskliku, inače ri­jetku u evanđeljima. Izreći će ga građani Samarije. Ivan očito želi da svaki njegov čitatelj – ove nedjelje, mi ovdje sabrani – s njima dozive isto iskustvo vjere: „Ti si Spasitelj svijeta!“ U grčkom to još jače zvuči, zbog dva određena člana: „Su ei ho Soter tou kosmou – Ti si jedincati Spasitelj svega svijeta!“ AMEN!

Iz knjige: „Sijač je Sin čovječji“, Bonaventura Duda