SVI ĆE BITI BOGOUČENICI

Liturgijska ili crkvena godina može se zgodno raspodi­jeliti u tri razdoblja: došašće s božićnim vremenom (6 do 7 nedjelja) – korizma s uskrsnim vremenom (6 korizmenih i 7 uskrsnih nedjelja) – tzv. „vrijeme kroz godinu“ (34 nedjelje – prvih pet do deset nakon Bogojavljenja, a ostale nakon Duhova). Na čelu prvih desetak nedjelja kroz godinu stoji blagdan Krštenja Isusova, a na kraju, to jest u 34. nedjelju „kroz godinu“ slavi se blagdan Krista Kralja. Ta bismo tri razdoblja liturgijske godine mogli označiti s tri temeljna misterija kojima je kršćanski život označen kao život s Kristom, po riječi sv. Pavla: „Život je naš s Kristom skriven u Bogu“ (Kol 3,3). Prvim razdobljem došašća i Božića gospoduje misterij našega bogosinstva: mi smo, po riječi sv. Hilarija, filii in Filio – sinovi Božji u Sinu njegovu“. Drugim razdobljem gospoduje misterij pashe-prijelaza: postajemo sve više suobličeni s Kristom – sudjelujući u njegovim patnjama sve se više uzdižemo k njegovu uskrsnuću i proslavi. U trećem razdoblju, u nedjeljama kroz godinu proživljavamo misterij svojeg bogoučeništva: Krist je naš božanski Učitelj, riječima i djeli­ma, a mi – bogoučenici (usp. Iv 6,45 = 1 Sol 4,9). Sada, ove nedjelje stupamo u to razdoblje. Sveti Pavao bi nam rekao: „Dječice moja! Sve vas u trudovima ponovno rađam dok se Krist ne oblikuje u vama“ (Gal 4,19).


2. nedjelja kroz godinu (A)

Prvo čitanje   Iz 49, 3.5-6
Postavit ću te za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje.

Čitanje knjige proroka Izaije
Gospodin mi reče: „Ti si sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!“ A sad govori Gospodin, koji me od utrobe slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova,

da se sabere Izrael. Proslavih se u očima Gospodnjim, Bog moj bijaše mi snaga.
I reče mi: „Premalo je da mi budeš sluga, da podigneš plemena Jakovljeva
i vratiš ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima,
da spas moj budeš do nakraj zemlje.“
Riječ Gospodnja.


Biti drugima svjetlost

Uz 1. čitanje: Ovaj mali stavak iz tzv. Pjesama o Sluzi Jahvinu u proroka Izaije prva je Crkva primijenila na Isusa Krista. No u Kristu Isusu liturgija tako promatra i svakog „drugoga Krista“, svakoga kršćanina. Svaki kršćanin je po krstu pozvan da sudjeluje u poslanju Kristovu. Treba dakle da u sebi razvijamo svijest da smo „sluge Boga“, Oca, koji se po nama želi proslaviti. I to na dva načina: razvijajući svoje vlastito čovještvo i kristovstvo, a onda – sudjelujući u poslanju Isusovu time što surađujemo u spa­senju svih ljudi. Ponajprije onih s kojima nas je Bog po­sebno povezao: u Crkvi, u obitelji, u kršćanskoj zajednici, u narodu, u najbližem susjedstvu, u svakoj zajedri rada, trpljenja itd. Krist je za sebe rekao: „Ja sam svjetlost svijeta“ (Iv 8,12). No on hoće da svaki njegov učenik bude svjetlost drugima (Mt 5,14). Kršćanin u ovom stavku proroka Izaije pronalazi svoj vlastiti program koji mu je Bog namijenio.


Otpjevni psalam   Ps 40, 2.4.7-10
Pripjev: Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!

Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.

Žrtve i prinosi ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio;
paljenicâ ni okajnicâ ne tražiš.
Tada rekoh: „Evo dolazim!

U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.“

Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikom
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.


Uz psalam: Na to se zgodno nadovezuje pripjev: „Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!“ Poslanica Hebrejima ovaj psalam primjenjuje na Krista Isusa (Heb 10,5sl), a liturgija i opet – na nas. „U svitku knjige“ mogli bismo prevesti: na naslovnoj stranici knjige Isusova života … i moga života stoji natpis: „Vršiti, Bože, tvoju volju!“ I to s radošću. Nije li to i središnja molitva Očenaša?


Drugo čitanje   1Kor 1, 1-3
Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!

Početak Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Pavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa,

i brat Sosten Crkvi Božjoj u Korintu – posvećenima u Kristu Isusu,
pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju
ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega.
Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
Riječ Gospodnja.


Budimo familijarni sa svim ljudima

Uz 2. čitanje: Pojedine se poslanice sv. Pavla zgodno umeću u nedjeljni krug Godine A, B, C po načelu tzv. polususljednog čitanja. U zgodnu odabiru, kroz nekoliko susljednih nedjelja čita se zaokruženi dio pojedinih posla­nica. Ove nedjelje započinjemo s Prvom Korinćanima. Prije svega uočimo duboko razvijenu svijest koju je Pavao imao o sebi: on je apostol Isusa Krista. Apostol grčki, misionar latinski, poslanik hrvatski. No po katoličkoj nauci svaki je kršćanin snagom krsta pozvan za apostola. Drugi vatikanski koncil donio je važan Dekret o apostolatu laika. Tu čitamo: „I laici – to jest vjernici u svijetu – učesnici su svećeničke, proročke i kraljevski ovlasti Kristove, stoga imaju i vrše svoj udio u poslanju Naroda Božjega u Crkvi i u svijetu“ (br. 2). U drugom dijelu uvodnoga stavka svoje poslanice Pavao razvija naslove kršćana. Oni su po­svećeni u Kristu – pozvanici – sveti … „Prizivati Ime Isusa Krista“ znači priznavati Krista da je on Kyrios-Gospodin-Gospodar, da je Sin Božji i Brat ljudi, Spasitelj, Učitelj. Priznavati ne samo ustima, nego i srcem, ne samo milima nego cijelim životom. Po Isusu Kristu postali smo članovi Bolje obitelji, Bog, prva osoba blaženoga trojstva, Otac je Isusa Krista i – po Isusu – Otac naš. Razvijamo međusobno duboke, familijarne veze, zasnovane na ovoj zbilji kršćanskog života.


Pjesma prije evanđelje    Iv 1, 14a.12b
Riječ tijelom postade i nastani se među nama;
onima koji Njega primiše podade moć da postanu djeca Božja.

Evanđelje    Iv 1, 29-34
Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme:
Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče:

„Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!
To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!
Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.“
I posvjedoči Ivan: „Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu.
Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi:
’Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’
I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.“
Riječ Gospodnja.


Isus Jaganjac i naša solidarnost

Uz evanđelje: Ovo je svečano svjedočanstvo Ivana Krstitelja kojim je svojim učenicima pokazao tko im je odsada Učitelj. Nama Krstitelj u današnjem čitanju uprav­lja riječ: „Evo Jaganjca Božjega! Njega prihvatite, njegovi učenici budite!“ No u evanđelju stoji mnogo više: iz njega saznajemo tko je Isus. Sve je ovo evanđelje nagnuto prema Krstiteljevoj riječi: „Ovo je Sin Božji!“ U sadašnjem tkivu Ivanova evanđelja progovara nam vjera prve Crkve, nakon Isusova uskrsnuća i uzašašća, nakon prvih Duhova, nakon narasle vjere Crkve I. stoljeća. „Sin Božji“ ovdje stoji u punom značenju. Isus je na jedinstven način Sin Božji, kao Sin Božji odvijeka („bijaše prije mene“) i kao Sin Božji utjelovljeni koji je u vremenu – iz Djevice Marije – uzeo naše ljudsko tijelo i dušu da nam postane Spasitelj. Taj Sin Božji utjelovljeni ovdje se pojavljuje kao „Jaganjac Božji koji odnosi grijeh svijeta“. U ovom izrazu „Jaganjac Božji“ označena je Kristova solidarnost sa svakim čovjekom-grešnikom, sa cijelim grešnim čovječanstvom. Tim se izrazom naznačuje sav misterij otkupljenja: Isusovu dra­govoljnu žrtvenu smrt Bog će prihvatiti kao otkupnu žrtvu za grijehe svega svijeta, svakoga čovjeka i svega čovječanstva. Odonda postoji Božji zakon solidarnosti: i mi svojim trpljenjem i cijelim svojim zalaganjem možemo pridonijeti spasenju svih ljudi, osobito onih s kojima nas je Bog izbližega združio. Poznata je uzrečica: „Svatko umire sam!“ No ne vrijedi: „Svatko se spašava sam!“ Bog je učinio spasenje međuovisnim. Tu je nov poticaj za apostolski angažman svakoga kršćanina. I još nešto! Isus je nazvan i „Lavom iz plemena Judina“. No od Krstiteljeva navje­štaja on se voli nazivati Jaganjcem. Hoćeš li izbjeći srdžbu apokaliptičkoga Lava (usp. Otk 5,5 = Post 49,9), prihvati sada otkupiteljsku ljubav Krista Jaganjca. I budi jaganjac. Kako? „Nosite teret, to jest jedan drugoga – i tako ćete ispuniti zakon Kristov“ (Gal 6,2). AMEN!

Iz knjige: „Sijač je Sin Božji“, Bonaventura Duda