ODJELOTVORITI „DUH DOŠAŠĆA“

Kršćanin živi sub specie aeternitatis – pod vidom vječno­sti“. To zapravo znači: sprema se na drugi Kristov Dolazak. „Tvoj slavni dolazak iščekujemo!“ Ili po Vjerovanju: „I opet će doći suditi žive i mrtve i njegovu kraljevstvu neće biti kraja!“ No da bismo se već sada smjestili, točnije, da bismo doživjeli da nas on smjesti „sebi zdesna“ treba da intenzivno živimo, založeno živimo (usp. Mt 25, 33) svoju sadašnjicu, baš ovo svoje „danas“. Treba da Kristu „otvorimo kad god pokuca na vrata“ (Otk 3, 20). Presudan je stoga ovaj, baš ovogodišnji Advent. „Timeo Deum transeuntem et non rever-tentem“, napisao je negdje sv. Augustin: „Strah me“, ili ako hoćete: „Pazim da Bog slučajno ne prođe kraj moje kuće, a da se više ne vrati.“

Oživimo u sebi velike figure Adventa. I kao navjestitelje i kao iščekivaoce i kao angažirane Božje suradnike. To su Izaija, Ivan Krstitelj, Marija. Kako su raznoliki i temperamen­tom i duhovnim uzrastom, a kako li se popunjuju! Ni u kojoj duši ove Zemlje kao u Mariji nije buktjela, poput ognja, molitva Izaijina: „Rosite nebesa odozgor – neka iz zemlje nikne Spasitelj!“ I upravo je u njoj, najljepšoj kćeri čovječan­stva, izniknuo Spasitelj pošto joj je krilo oživotvorio Duh Sveti. „Cijeli svijet te moli u meni“, pjeva naša pjesma.


 

2-nedjelja-dosasca-a

 

Prvo čitanje   Iz 11, 1-10

Po pravdi će sudit siromasima.

Čitanje Knjige proroka Izaije

U onaj dan: Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit iz njegova korijena.

Na njemu će duh Gospodnji počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta

i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut će ga strah Gospodnji:

neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, već po pravdi će suditi ubogima

i sud prav izricat bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika,

a dahom iz usta ubit bezbožnika.

On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove.

Vuk će prebivat s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti,

a djetešce njih će vodit. Krava i medvjedica zajedno će pasti,

a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu ko govedo.

Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti

u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj:

zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora.

U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci će željno tražiti.

I prebivalište njegovo bit će slavno.

Riječ Gospodnja.

___________________

 Da izbije mladica

Uz 1. čitanje: Rodoslovlje se rado prikazuje poput stabla što se grana iz korijena. Izrael je „panj Jesejev“. Jesej-Jišaj bijaše otac Davidov. Panj je sasječen, narod Božji je podjarm­ljen. No ima nade! Bog će učiniti da proklije panj, da izbije mladica. Sveti oci vole u tim riječima gledati Mariju, kao najljepši izdanak čovječanstva što nam proklija cvijetom – Isusom. „Raduj se grade, Nazaret – Iz tebe niknu divan cvijet!“

Budući Mesija, Krist Gospodin, bit će sav oduhovljen, sav zahvaćen Duhom. Crkvena tradicija u Izaiji čita sedam dara Duha Svetoga: mudrost, razum, savjet, jakost-hrabrost, zna­nje, bogoljubnost, strah Božji. Znamo li im značenje? Uskrsli Krist obdario je Crkvu Duhom Svetim. Krist znači Pomazanik. Ulje kojim je pomazan, sam je Duh Sveti. I mi smo pomazani krizmom na krstu i u potvrdi da budemo drugi „kristi-pomazanici“. Po Pavlu, kršćanin je čovjek „u Duhu“. Kršćanin treba provoditi „duhovni život“. Što to znači? Cijeli svoj život, s tijelom i dušom, treba da živi pod ravnanjem Duha Svetoga. Samo tako će kršćani pridonijeti da se ostvari Izaijina vizija mira, tako slikovito u ovom proroštvu izražena.

___________________

Otpjevni psalam  Ps 72, 1-2.7-8.12-13.17

Pripjev: U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik dovijeka!

Bože, sud svoj daj kralju

i svoju pravdu sinu kraljevu.

Nek puku tvojem sudi pravedno,

siromasima po pravici!

 

U danima njegovim cvjetat će pravda

i mir velik – sve dok bude mjeseca.

I vladat će od mora do mora,

i od Rijeke do granica svijeta.

 

On će spasiti siromaha koji uzdiše,

nevoljnika koji pomoćnika nema;

smilovat će se ubogu i siromahu

i spasit će život nevoljniku.

___________________

Djelo pravde

Uz psalam: Pripjev izriče Izaijinu misao: „Mir je djelo pravde – Opus iustitiae pax!“ Bijaše to geslo pape Pija XII. Pjevajmo i slušajmo ovaj psalam pod dojmom važne poruke II. vatikanskog koncila: „Mir nije puka odsutnost rata niti se svodi jedino na uspostavljanje ravnoteže među protivničkim silama. On ne nastaje niti iz nasilne vladavine, nego se doista naziva ‘djelom pravde’ (Iz 37, 7) … Mir se nikada ne stiče jednom zauvijek, nego ga stalno treba graditi… Ostvarivanje mira od svih traži trajno svladavanje strasti i budnost zakonite vlasti“ (GS 78).

___________________

Drugo čitanje   Rim 15, 4-9

Krist spašava sve ljude.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano

da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu.

A Bog postojanosti i utjehe dao vam da

međusobno budete složni po Kristu Isusu

te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga

i Oca Gospodina našega Isusa Krista.

Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju.

Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju

da ispuni obećanja dana ocima, a pogani da za milosrđe proslave Boga,

kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu.

Riječ Gospodnja.

___________________

Skladno mnogoglasje

Uz 2. čitanje: S ovim mislima povežimo odmah drugi dio poslanice. U rimskoj zajednici osjećala se velika napetost iz­među „jakih i slabih“ rekli bismo naprednjaka i konzervativaca. Pavao postavlja kao temeljni zakon sloge riječ: „Prigrljujte – prihvaćajte jedni druge!“ U stvari, pogled mu je usmjeren na Isusa koji na križu raširenih ruku prigrljuje i Židove i pogane, sve ljude bez razlike. Tome i takvu miru, toj slozi, toj radinosti za mir uči nas Pismo. Što je Sveto pismo Crkvi, svakom kršćaninu? Pažljivo proučimo prvi dio ove poslanice i s njim spojimo onu poruku iz 2 Tim 3, 16-17. Još nešto! Sloga je preduvjet da nam liturgija doista bude jednodušna i – jednoglasna. Ili bolje, skladno mnogoglasna. Za slogu je po želji II. izvanredne sinode biskupa potrebno njegovati zdravi pluralizam. Mono­litnost – „jednogromadnost“ – nije ideal Crkve. Potrebna je jedinstvena mnogoobličnost i mnogooblično jedinstvo. Sve se više probija poimanje po kojem je Crkva – communiozajed­ništvo. Već je Augustin rekao: „U nužnomu jedinstvo – u dozvoljenomu sloboda – u svemu ljubav!“

___________________

Pjesma prije evanđelja  Lk 3, 4.6

Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze;

svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.

Evanđelje   Mt 3, 1-12

Obratite se! Približilo se kraljevstvo nebesko!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji:

„Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!“

Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok:

Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!

Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova;

hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem,

sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje

u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.

Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im:

„Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite

od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja.

I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’

Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu.

Već je sjekira položena na korijen stablima.

Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca.

Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje,

ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene.

Ja nisam dostojan obuće mu nositi.

On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.

U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno

i skupiti žito u svoju žitnicu,

a pljevu spaliti ognjem neugasivim.“

Riječ Gospodnja.

___________________

Ni limunada, ni riža na mlijeku

Uz evanđelje: Ivan Krstitelj je oličenje adventa. Kršćanstvo se doduše ne svodi na Krstitelja, nego na Isusa. No ono se ne smije razvodniti. Ono nije limunada ili – riža na mlijeku. Kršćanstvu je uvijek subitna i opora, stroga poruka koju za­stupa Krstitelj.

Potreban nam je i dar Duha koji se zove „strah Gospodnji“. Malo je koji govornik tako nemilo šibao svoje slušateljstvo. Ivan oštrom sjekirom siječe svaku lažnu i prividnu sigurnost pred Bogom. Kršćanin treba da bude „stablo koje donosi rod“. Sam će Isus reći: „Svaku lozu na meni koja roda ne donosi Otac siječe, a onu koja rodi čisti da više roda donese … Ovime se proslavlja moj Otac da donosite mnogo roda“ (Iv 15,1-8). Crkva se na II. vatikanskom koncilu odrekla lažnog trijumfalizma. U konstituciji „Radost i nada“ smatra da krivnju za porast ateizma dijelom snose i loši vjernici koji „pravo lice Boga i religije prije zakrivaju nego otkrivaju“ (br. 19c). Lijek je od svjetskog ateizma također „neprekidna obnova i čišćenje Crkve pod vodstvom Duha Svetoga“ (br. 21e). Crkva je naime „u isti mah sveta i stalno potrebna čišćenja – semper purificanda“ (LG 8c i UR 4b). Danas se smatra providnosnim duhovski pokret u Crkvi. No Duh se prispodobljuje ognju. Oganj spa­ljuje smeće, svu našu grešnost. U vatri se zlato čisti od natruha. Naše vrijeme hoće ne „vodenaste“ nego ognjene kršćane, zanosnike. „Planite bijeli ognjevi duše!“ – pjeva Izidor Poljak.

Znamo li čuti – glas? Neka nas pobudi jedan pjesnikov zov!

 

Hvala Ti, što si često uz moj korak stao,

U svjetlu sunca i rekao: Nemoj biti zao

Onima koji mržnju mjesto ljubavi nose!

Hvala ti, što sam čuo Tvoje noge bose.

                Zvonimir Milković

 

Iz knjige: „Sijač je sin čovječji“, Bonaventura Duda