KRŠĆANIN JE ČOVJEK RADIKALNIH OPREDJELJENJA

Odabrali smo za naslov ove nedjelje jedan vid evanđe­lja: radikalno opredjeljenje za Krista. No prvo čitanje, a i evanđelje ističu još jednu temu: međuljudske odnose. Ustanovljeno je da radni učinak velikih poduzeća mnogo ovisi o međuljudskim odnosima što vladaju u tom poduze­ću. Stoga se tu sve češće nalazi tzv. socijalni radnik kojemu je služba da potiče i podržava što bolje i srdačnije među­ljudske odnose. Kažu da je postalo zlatno pravilo: povećati produktivnost rada pomoću radosti u radu. I kršćanska zajednica, baš radi svog temeljnog zakona ljubavi, treba da razvija što gušće dobre odnose. I u samoj zajednici i sa svima, kako se kaže, ljudima dobre volje. U tom sklopu današnje 1. čitanje i evanđelje ističu dvije kreposti: gosto­ljubivost i zahvalnost. U ovom našem vremenu sve više hara obratna mana, a zove se alijenacija-otuđenje. Ljudi se često sve više povlače u se, u svoj mali krug. Nemamo vremena jedni za druge, a kamoli srca i razumijevanja. Gostoljubivost i popratna zahvalnost svakako je jedan važan oblik kršćanske ljubavi.


13. nedjelja kroz godinu A

Prvo čitanje   2Kr 4,8-11.14-16a

Svet je onaj čovjek Božji, neka ostane kod nas.

Čitanje Druge knjige o Kraljevima

Jednoga je dana Elizej prolazio kroz Šunam. A živjela ondje ugledna žena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolazaše onuda, svratio bi se k njoj na jelo. Ona reče svome mužu: „Evo, znam i vidim da je svet onaj čovjek Božji što prolazi ovuda. Načinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svjetiljku: kad dođe k nama, povući će se onamo.“

Jednoga dana dođe on onamo, povuče se u gornju sobu i počinu ondje. Onda upita svoga slugu: „Dakle, što da učinimo za nju?“ A on reče: „Eto, nema sina, a muž joj je vremešan.“ A on reče: „Pozovi je!“ Pozva je, a ona stade kod ulaza. „Dogodine u ovo doba“, reče joj, „zagrlit ćeš sina u naručju.“

Riječ Gospodnja.


Male kreposti

Uz 1. čitanje: Prorok Elizej naslijedio je proroka Iliju. Stalan mu je pratilac, pomalo Sancho Panza, sluga Gehazi. Nalazimo se negdje u IX. st. prije Krista. Iz Elizejevih epizoda danas čitamo kako ga je neka žena Šunamka, u dogovoru s mužem, ugostila i ukonačila. Sve je učinila da se osjeća udobno. I evo. prorok se savjetuje s Gehazijem kako da joj uzvrati. I u tom detalju ima pouke. Prorok ne postupa s visoka, svog slugu tretira kao prijatelja i savjetnika. Mali ljudi nekad bolje zapažaju potrebe drugih malih ljudi. Žena je bila tako željna poroda. Prorok se umeće između nje i Boga kao posrednik i zagovornik. Međuljudske kreposti često su tzv. male kreposti ali koje su pogodno tlo za rast velikih. Kršćanstva nema gdje se ne njeguju i jedne i druge, i male i velike. Povedimo o tom razgovor u zajednici! Uz male kreposti istaknimo i veliku pouku: žena Šunamka, strankinja, oličenje je kako treba prihvaćati vjerovjesnike i s njima surađivati.


Otpjevni psalam   Ps 89, 2-3.16-19

Pripjev: O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka.

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: „Zavijeke je sazdana ljubav moja!“
U nebu utemelji vjernost svoju.

Blago narodu vičnu svetom klicanju,
on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,
u tvom se imenu raduje svagda
i tvojom se pravdom ponosi.

Jer ti si ures moći njegove,
po tvojoj milosti raste snaga naša.
Jer Gospodin je štit naš,
Svetac Izraelov kralj je naš.


Hvalospjev Božjoj ljubavi

Uz psalam: Ako Božje sluge, i svećenike i sve druge kršćane resi ta stalna, oko bližnjega zaposlena ljubav, ljudi će lakše shvatiti da je i sam Bog ljubav. Naša dobrota i pažljivost, koju unosimo u svoje međuljudske odnose, iza­ziva! će u svima hvalospjev samoj Božjoj ljubavi. To je bila želja Učiteljeva: „ … da ljudi gledajući vaša dobra djela slave Oca vašega koji je na nebesima“ (Mt 5,16).


Drugo čitanje   Rim 6,3-4.8-11

Krštenjem smo zajedno s njime ukopani, hodimo u novosti života.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.

Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

Riječ Gospodnja.


Živjeti kao krštena duša

Uz 2. čitanje: Cijela šesta glava Poslanice Rimljanima obrađuje veliku zbilju kršćanskoga života: krst. Krist je i prolazan čin (samo krštenje) i trajno susljedno stanje. Stoga kršćanin treba da sebi stalno posvješćuje na što ga obvezuje njegov krst. Treba da uvijek živi kao „krštena duša“. Pavao je teolog krštenja. Nitko kao on nije tako duboko domislio misterij krsta. Polazište njegova razmi­šljanja je sam obred. U prvo vrijeme kršćanstva krštenje se obavljalo ovako: krštenik, redovito odrasli čovjek – pošto se ozbiljno opredijelio za Krista – svukao bi staro odijelo, ušao u krsnu kupelj a krstitelj bi ga triput do tjemena zaronio uz krsne riječi. Izronivši, bio je obučen u novo odijelo, u bijelu haljinu. Za Pa la i prve kršćane sve je to znak misterija koji se dogodio. Zaronjavanje ulaskom i izlaskom označuje ukop u smrt Kristovu i us­krsno uzdignuće. Krsne riječi uspostavljaju posve nove suodnose sa Svetom Trojicom koje kršćanin treba da zaživi i stalno živi. Svlačenje i oblačenje označuje „zbogom“ sta­rom, grešnom načinu života te duboko opredjeljenje za život s Kristom. To novo stanje treba da se odrazuje i u novom djelovanju. Pavao to izriče vrlo konkretno: tijelo sa svojim udovima može poslužiti kao „oruđe za grijeh“, no nakon krsta treba da služi kao „oruđe pravednosti“. Poslužimo se svim svojim duševnim i tjelesnim moćima da činimo dobro. Divno to izražava poznata molitva sv. Ignacija Primi, Gospodine, svu moju slobodu kao i svag­danja povjera Majci Božjoj O Gospođo moja.


Pjesma prije evanđelja   1 Pt 2,9

Vi, rode izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puče,

naviještajte silna djela Onoga

koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu!

Evanđelje   Mt 10,37-42

Tko ne uzme križa, nije mene dostojan. Tko vas prima, mene prima.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga. Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.“

Riječ Gospodnja.


Nova ljestvica vrednota

Uz evanđelje: Kroz posljednje tri nedjelje čitamo tri odlomka tzv. Misionarske besjede Isusove (Mt 10). Isus šalje Dvanaestoricu na prvu evangelizaciju. U toj besjedi razvija ove teme: samo poslanje (10,1-16) – navještaj da će se misije odvijati u neprijateljskom okolišu (10,17-25) – stoga je potrebno ustrajno i do smrti vjerno svjedočanstvo (10,26-33). Današnjim evanđeljem Isus zaključuje svoje misijske naputke. Možemo uočiti dva dijela. Najprije se zahtijeva korjenito opredjeljenje za Isusa. Isusov poziv stavlja učenika pred neizbježive odabire. Isusov učenik treba da po­sjeduje novu ljestvicu vrednota. Nitko se ne smije ispriječiti između nas i Krista. „Gospodin treba da bude uvijek prvi poslužen“, čitamo u pravilima Majke Terezije. To zahvaća i u najintimnije familijarne odnose. Ali još više! Kristov učenik ne može Isusu pretpostaviti ni svoj vlastiti život, pa – ako prevedemo psyhe doslovno sa duša – ni samu svoju dušu. Isus govori šokantno, izazovno. Valja se pri­lagoditi njegovu načinu govora da bismo ga pravo razumje­li. Nipošto ne umanjujući snagu riječi! Hoće se dakle ve­likodušnosti i odrešitosti ako želimo biti doista njegovi učenici. Učenici će umjeti uvijek sačuvati potrebne i zdrave odnose sa svojima, ali nikada na račun svoje posvemašnje pripadnosti i aktivnog opredjeljenja za Isusa i njegovo kraljevstvo. Dakako da to ne ide bez križa. Križ“ u Isu­sovim riječima označuje sve, pa i najveće žrtve što ih učenik, osobito Isusov misionar treba podnijeti u izvršiva-nju vjerne službe onomu koji ga šalje.


Tko je danas apostol?

Drugi dio današnjeg evanđelja, što zaključuje cijelu misionarsku besjedu Isusovu, poziva sve ljude na velikodu­šan pothvat Isusovih vjerovjesnika i same Blagovijesti. Govor je započeo riječima: „Ja vas šaljem“ (uključno već u 10,1 i 5 a izrično u 10,16). Isus naglašava ovu ishodišnu liniju svakog poslanja. Otac šalje Isusa – Isus učenike. Prihvatiti dakle učenike-poslanike znači prihvatiti samoga Isusa i Oca koji je praizvor svakog poslanja. Dakako, na to se nadovezuje daljnji razgovor tko li je danas apostol. Odgovor je jasan: svaki kršćanin prema svojoj službi i položaju. AMEN!

Iz knjige: „Sijač je Sin čovječji“, Bonaventura Duda