IZDRŽATI VJERNO SVOJ TRENUTAK POVIJESTI

Crkvena godina od adventa do adventa rasklapa se nekako u diptih. Prvo, vrlo intenzivno vrijeme obuhvaća grozd Kristovih misterija od rođenja do uzašašća i poslanja Duha Svetoga. Nekako od prosinca do lipnja. Uz velike blagdane tu su tri niza nedjelja: nedjelje došašća – korizme – Uskrsa. Od polovice siječnja i u veljači, te od lipnja do kraja studenog teče grozd nedjelja kroz godinu. Kratko vrijeme nakon proslave božićnog vremena, od Krštenja Isusova do korizme umeće se prvi dio tzv. nedjelja kroz godinu. Taj niz od sveukupno 34 nedjelje nastavlja se nakon Duhova i Presvetog Trojstva. Nova liturgija naziva te nedjelje naprosto „kroz godinu“ ili, rekli bismo, obične nedjelje jer ne spadaju u jaka liturgijska vremena adventa, korizme i uskrsnog vremena. I ove su nedjelje duboko povezane s misterijem Krista. Na Posljednjoj večeri on je rekao: „Vi me zovete Gospodinom i Učiteljem. Pravo velite jer to jesam“ (Iv 13,27). U te dakle nedjelje „kroz godinu“ proživljavamo misterij svojega bogoučeništva. U svojoj Euharistijskoj besjedi u Ivanovu evanđelju Isus nas je nazvao i učenicima Božjim (Iv 6,45 = Iz 54,13). Pavao će skovati riječ theodidaktoi = bogoučenici. Svake se ne­djelje, uvijek iznova stavljamo „kao zemlja suha, žedna, bezvodna“ (Ps 64,2) pod kišu Božje riječi.


 

12. nedjelja kroz godinu (A)

Prvo čitanje     Jr 20, 10-13
On izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca.

Čitanje Knjige proroka Jeremije
Reče Jeremija: Čuh klevete mnogih: „Užas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti.“ Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. „Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!“ Sa mnom je Gospodin kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma jer neće uspjeti, vječna se sramota neće zaboraviti. Gospodine nad vojskama, koji proničeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. Pjevajte Gospodinu, hvalite Gospodina jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca.
Riječ Gospodnja.


„Noć duše“

Uz 1. čitanje: Ovo je odlomak tzv. Jeremijinih ispovi­jesti. Prorok, vjeran Božjoj riječi, postaje zazoran i sporan u vlastitoj sredini. Jeremija govori iz svojeg iskustva, ali i iz iskustva Božjega naroda. Netko je rekao: „Progonjena Crkva nosi pečat autentičnosti. Na njoj se ponavlja sudbina Osnivača.“ „Knezovi se rote protiv Jahve i Pomazanika njegova“ (Ps 2,2). Ne ide li to čak i dotle da je prorok zazoran i sporan i u svojoj najbližoj okolini. No posred sve oporbe, proroka hrabri svijest da je Bog s njim. Ako bolje zagledamo u Jeremijine ispovijesti, i sam Bog se nerijetko iskazuje kao odsutan. Nijesu li iskusili tu „noć duše“ Mojsije (Izl 32), Ilija (1 Kr 19), Jona (gl. 4) i evo Jeremija (gl. 20). Ta i sam je Isus vapio: „Bože, Bože moj! Zašto si me ostavio?“ (Mt 26,46 = Ps 22,2). U isto vrijeme prorok već osjeća u sebi prve zvuke pobjedne pjesme. „Blago progonjenima zbog pravednosti“ rekao je Isus u Besjedi na gori (Mt 5,10). U Mk 8,35 riječ je o blaženstvu onoga koji „izgubi život (dušu) radi mene (Isu­sa) i Evanđelja“ (Mk 8,35).


Otpjevni psalam    Ps 69, 8-10.14.17.33-35
Pripjev: Po velikoj dobroti svojoj usliši me, Gospodine!

Jer zbog tebe podnesoh pogrdu
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći
i stranac djeci majke svoje.
Jer me izjela revnost za dom tvoj
i poruge onih koji se rugaju tebi
padoše na me.

No tebi se molim, Gospodine,
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši,
po svojoj vjernoj pomoći!
Usliši me, Gospodine,
jer je dobrostiva milost tvoja,
po velikom milosrđu obazri se na me!

Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje,
on ne prezire sužanja svojih.
Neka ga hvale nebesa i zemlja,
mora i sve što se u njima miče.


Od tuge do radosti

Uz psalam: Jeremijina se bol u ovom psalmu pretvara u tužaljku pred Bogom. U prvoj kitici progonjeni pobožnik – i pojedinac i Crkva – iskazuje svoju tugu pred Bogom. U drugoj kitici tuga se pretvara u zaufanu molbenicu. U trećoj se tuga obraća u radost uslišanja. Molimo ovaj psa­lam osobito za progonjenu Crkvu, za sve one koji trpe progonstvo zbog Isusa i Evanđelja.


Drugo čitanje     Rim 5,12-15
S darom nije kao s grijehom.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt … Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći. Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu.
Riječ Gospodnja.


U procjepu

Uz 2. čitanje: Situacija je sadašnjice uvijek pod znakom dva Adama. Ili je više na strani smrti ili na strani života. U takvu smo procjepu i mi sami u sebi, svaka zajednica Crkve a i čitavo čovječanstvo. Ovo je mjesto Svetog pisma osobito važno zbog nauka o istočnom grijehu. Ne možemo ulaziti u pojedinosti. Ako nas zbunjuje kako je Bog tako kobno povezao svakoga od nas i sve čovječanstvo s grešnim praocem Adamom, neka nas podrži temeljna poruka ovog Pisma: držimo se čvrsto Krista, novog Adama. Na strani Prvoga Adama – Pavao govori personificirano – stoji: nesmiljeni Zakon, sveopći Grijeh, Smrt. No držimo li se Krista, mi smo u eri Milosti i Života. I to u izobilju.


Pjesma prije evanđelja     Iv 15,26b.27a
Duh istine svjedočit će za mene,
govori Gospodin, i vi ćete svjedočiti.

Evanđelje     Mt 10,26-33
Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: „Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vrjedniji ste nego mnogo vrabaca.
Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.“
Riječ Gospodnja.


Neustrašivost i vjernost

Uz evanđelje: Ovo je odlomak tzv. Misijske Isusove besjede (Mt 10). Isus tu objavljuje temeljna načela i smjer­nice poslanja Crkve i svakoga kršćanina. Na Maslinskoj gori reći će: „Idite u sav svijet!“ (Mt 28,18). A ovdje govori s kojim će se poteškoćama sresti i kakvi treba da budu. Zapazimo tri susljedna: „Ne bojte se!“ Kao i umet­nuti snažni: „Bojte se!“ (r. 26.28ab,31). Neustrašivost je dakle temeljna krepost kršćana-vjerovjesnika; ona je dar Duha (usp. Mt 10,19). Kršćani, kad su prisiljeni, uvijek znaju živjeti u katakombama, ali Duh ih tjera u javnost. „O Bože, žeže tvoja riječ!“ (Tin Ujević). Podižu ih Isusovi imperativi: „Recite na svjetlu! Propovijedajte na krovovima!“ To ih potiče i na što dublje i svestranije razmišljanje kako navijestiti Evanđelje svojim suvremenicima.

„Jao meni ako Evanđelja ne propovijedam“, rekao je Pavao (1 Kor 9,16). Dva su razloga neustrašivosti. Ta što im mogu nauditi protivnici, sve ako ih i ubiju?! Osim toga, nad svojima bdije Otac nebeski. Ovi reci ne znače da će Bog svoje uvijek spašavati iz nevolja. Naprotiv, vjernici znaju da je u planu Providnosti sve predviđeno, pa i njihova smrt. No ona nije kraj nego prolaz. Stoga prepuštaju Bogu način svoje smrti koja će ih ionako zateći. Ima i treći razlog neustrašivosti. Nije li Isus proglasio blaženstvo pro­gonjenih (Mt 5,10-11)? Ima li bolje šanse nego „izgubiti život zbog Krista i Evanđelja?“ (Mk 8,35).

Zapazimo dvoznačnost grčke riječi psyhe = duša, život kao i svu napetost u riječima odreći se i priznati: pred ljudima – pred Bogom. Vjernost do kraja, i u najtežim okolnostima – eto velike apokaliptičke kreposti i molitve: „Ostani vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života“ (Otk 2,10).

Pravednik vjeruje u čudesa moći Božje. I zaziva ih. No čudo je najveće sam pravednik koji – i bez neposrednih Božjih zahvata – ostaje nepokolebljivo vjeran Bogu. To je hrabra i nezainteresirana vjera – poradi Boga samoga. Sjetimo se onih mladića u doba silnoga Nabukodonosora (Dan 3,18).


U Božjem tijesku

Dodajmo dvije riječi iz kršćanske duhovnosti koja se naslanja na ovo evanđelje. Prvu izreče Martin Luther King: „Vjera nam ne daje iluzije da ćemo biti izuzeti od trpljenja i boli, niti nas navodi na pomisao da bi život bio drama bez zapleta. Vjera nas mnogo više oruža nutarnjom ravno­težom koja nam treba da bismo se suočili s neizbježivim napetostima, opterećenjima i strahovima.“

Drugu napisa sv. Augustin: „Tko stupa u službu Božju nek zna da ulazi u tijesak: tu će biti stisnut, zdrobljen, iscijeđen, ali ne zato da propadne u ovom svijetu, nego zato da se pretoči u Božje vinske posude.“ AMEN!

Iz knjige: „Sijač je Sin čovječji“, Bonaventura Duda