Rođenje svetoga Ivana Krstitelja, svetkovina; UDIO SVIH KRŠĆANA U PROROČKOJ SLUŽBI, Bonaventura Duda

rodjenje_ivanIvan je već u utrobi majke bio oduševljen Duhom Svetim. Ostao je poslušan Duhu Svetome. U Duhu Svetome život zadobiva doista beskonačne dimenzije. U Duhu Svetome ono što vjerujemo postaje nam jednako stvarno kao ono što možemo vidjeti; ono čemu se nadamo jednako stvarno kao ono što možemo dodirnuti; ono što slutimo jednako stvarno kao ono što možemo omirisati; ono za čim čeznemo jednako hranjivo kao hrana kojom održavamo svoj tjelesni život; patnja nam postaje jednako sveta i svetija od površnih radosti i prolaznih užitaka; ono za što molimo osjećamo da jednako i više posjedujemo od onoga za što mislimo; ono što ljubimo osjećamo vrjednijim od svega zlata i srebra ovoga svijeta.

Ivan Krstitelj je rekao da Isus „treba da raste“ a da se on umanjuje. U poslušnosti Duhu Svetom i mi možemo pristati na takvu ulogu u svom životu i izvršavati je: da se umanjujemo pred onima koji trebaju rasti. I ne zaboravimo da Bog uzvisuje malene i neznatne.

Liturgijska razmatranja uz svetopisamska čitanja pročitajte u nastavku

Rođenje svetoga Ivana Krstitelja – 24. lipnja

Rođenje svetog Ivana Krstitelja - najava

Biblijska podloga

Biblijsku podlogu ove svetkovine sačinjava predaja o Ivanovu rođenju, obrezanju te o nadijevanju imena: Ivanov otac, Zaharija, koji je od ukazanja u Hramu koje mu je navijestilo rođenje njegova sina, izgubio dar govora (Lk 1,5-23), na pločicu piše: „Ivan mu je ime!“ Na veliko čuđenje rodbine u tome je suglasan s Elizabetom koja ga naziva istim imenom. Kad se Zahariji vratio dar govora, zapjevao je po njemu nazvani hvalospjev Bogu Izraelovu i Spasitelju koji dolazi (Benedictus, Lk 1,57-80). Prema Lk 1,36a Elizabeta je već u šestom mjesecu trudnoće kad je Mariji navješteno rođenje njenog djeteta. Zato je termin Ivanova rođenja na 24. lipnja, šest mjeseci prije rođenja Isusova. Osim toga s ovom svetkovinom povezani su svi oni tekstovi u kojima se radi o djelovanju Ivanovu, o njegovu odnosu prema Isusu te o njegovu kraju: po svoj prilici Ivan počinje svoje propovijedanje pokore oko 27./28. poslije Krista u jordanskoj stepi. Svima koji mu dolaze, bez obzira na to o kome je riječ, naviješta nadolazeći sud, te one koji su spremni na pokoru, krsti vodom u Jordanu. Izvana upada u oči svojom asketskom odjećom i načinom života: oko sebe okuplja zajednicu učenika iz koje će poteći neki od kasnijih učenika Isusovih. Kritizira način života Heroda Antipe koji ga daje zatvoriti i konačno ubiti.

Povijesni pregled

Ivan Krstitelj je već u ranoj Crkvi bio iznimno štovan. Na Istoku se neposredno nakon Bogojavljenja 7. siječnja slavi blagdan njemu na čast. Ovaj termin objašnjava običaj da se sveci koji su se posebno povezivali s nekim Gospodnjim slavljem častili dan nakon njega vlastitim spomen slavljem. 24. lipnja kao rođendan Krstiteljev najprije se probio na Zapadu. To da se odabrao datum 24., a ne 25. lipnja (u skladu s 25. prosinca) vjerojatno je povezano s različitim trajanjem mjeseca lipnja i prosinca: u oba slučaja svetkovina se slavi osmoga dana prije početka slijedećeg mjeseca.

Značenje, bogoslužno slavlje i običaji

Velika popularnost Ivanja vjerojatno se može objasniti time da je kao slavlje na vrhuncu prirodne godine ujedno posvećeno jednom svecu. Ivanova riječ „On treba da raste, a ja da se umanjujem“ (Iv 3,30) omogućuje da se događanje u prirodi pokaže kao usporedba s njegovim odnosom prema Kristu. Povrh toga u vidokrug dolazi i prolaznost zemaljskog života uopće: na vrhuncu života najavljuju se smrt i propadanje; pogled se usmjerava na Krista u kojem je jedino spas i život. Prema katoličkom Redu ovu svetkovinu obilježava misa bdijenja koja se slavi prije ili poslije večernje 23. lipnja. Danja misa 24. lipnja ima čitanja Iz 49,1-6, Dj 13,22-26 i Lk 1,57-66.80. Svetkovina ima vlastito predslovlje Ivan preteča Kristov: „Vjerno svjedočenje je zapečatio mučeničkom krvlju“. U evangeličkim zajednicama ovaj se dan često slavi ivanjskim pobožnostima na grobljima. Čita se Dj 19,1-7 i Lk 1,57-67 (68-75) 76-80. Ovaj dan se, tamo gdje se ne slavi 24. lipnja, slavi prethodne ili slijedeće nedjelje. U običaje ovoga dana pripadaju i ivanjski krjesovi koji su po porijeklu i značenju krjesovi ljetnog solsticija. Novi Benedictionale pozna blagoslov ognja koji se između ostalog može obavljati i 24. lipnja.

Iz knjige: „CRKVENA GODINA“, Carl-Heinrich Bieritz