16. nedjelja kroz godinu (A); BOŽJA I NAŠA VELIKODUŠNOST, Bonaventura Duda

16. nedjelja kroz godinu A - najava

16.nedjelja kroz godinu A, govori nam kako Isus opet govori u prispodobama. Ovo je prva prispodoba u evanđeoskom nizu o NEPRIJATELJU koji, dok drugi spavaju, posije posred žita KUKOLJ. Ta je situacija bliska svakodnevnom životu. Čovjek često osjeti da ima, oko sebe, ljude koji mu ne žele dobro – pokazuju zlobu, žele napakostiti i osvetiti se. Za takvo ponašanje postoje razni razlozi. Prispodoba jasno govori o onome što se zbiva na njivi. Kukolj o kojem je riječ nije lako prepoznatljiv, dok ne naraste i dozrije. Ako ga se želi odstraniti prije, uništilo bi se i žito. Zato Gospodar poziva da se na taj trenutak čeka kako se ne bi ugrozio i zdravi urod. Sijač je Bog, sjeme je njegova riječ, dok kukolj sije đavao. Temeljna riječ prispodobe je STRPLJIVOST sijača. Strpljivo, bez ljutnje, treba čekati da oboje; i kukolj i pšenica rastu zajedno do žetve. Isus kaže: „U vrijeme žetve žito će se skupiti u žitnicu, a kukolj predati plamenu.“ Prispodobom Isus tumači kraljevstvo nebesko – Božje okončanje povijesti – dobrih i zlih ljudi. Dobro je – Bog nije nestrpljiv. On ne žuri odvojiti dobre od zlih. Jer nestrpljivim odvajanjem zlih, uništavaju se i dobri. A, Bog strpljivo čeka i sve zle poziva na obraćenje. Kukolj ostaje kukolj i njega čeka čupanje i vatra. On neće imati istu sudbinu kao dobro sjeme. No, vrijeme suda, kada će se kukolj spaliti, pripada Bogu, a ne ljudima. Isus poučava kako je snaga dobra u ‘malome,’ pričajući druge dvije prispodobe: o GORUŠIČINU sjemenu i KVASCU. Zrno se gorušičino razvija u stablo i tako se daje pticama. Kvasac služi tijestu. Dobro je uvijek besplatno i služi, dok je zlo agresivno i oduzima. Nažalost, riječ je o činjenici da su dobro i zlo uvijek pomiješani. Ljudi su i dobri i zli. Svatko ima dobrih i loših postupaka. Naša je sreća što se Bog očituje strpljivošću.

Liturgijska razmatranja uz svetopisamska čitanja pročitajte u nastavku