1. nedjelja došašća (B); HOĆE LI NJEGOVI UVIJEK – SPAVATI?, Bonaventura Duda

1-nedjelja-dosasca-b-najavaPrvom nedjeljom došašća počinjemo novu liturgijsku godinu. U došašću obnavljamo vjerničku nadu i slavimo Božju blizinu. Za današnje evanđelje imamo parabolu o budnom vrataru u kojoj nas Isus poziva na vedru vjerničku budnost, ne na strahovanje pred njegovim drugim dolaskom ili završetkom osobnog života na zemlji. Obnovimo vjeru da nam je Bog blizak i pitajmo se, jesmo li vjernički budni.

Liturgijska razmatranja uz svetopisamska čitanja pročitajte u nastavku

Došašće ili advent; razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini

adventski vijenac1

Došašće ili advent je razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme pripreme za blagdan Božića. Ujedno je početak nove crkvene godine. Samo značenje riječi advent dolazi iz latinske riječi „advenire“  što znači „dolazak“. Čekamo dakle, dolazak Isusa Krista u naš svijet. Ove godine prvom nedjeljom došašća ulazimo u liturgijsku godinu B.

Pitanje je primjećujemo li Njegov dolazak ili smo previše zaokupljeni sobom i ne čujemo Njegove tihe poticaje u našim srcima. Ako smo u dodiru sami sa sobom, „kod sebe, doma“ onda ćemo čuti Njegovo kucanje i pustiti ga da uđe u naše srce – navodi Anselm Grun u svojoj knjizi „Božić – Slavljenje novog početka“. Vrijeme došašća nas poziva upravo da dođemo k sebi da bi Krist mogao doći k nama, u svakom trenutku, ali i na kraju vremena u svojoj slavi, da ostvarimo cilj svoje čežnje – život vječni.

Došašće počinje nedjeljom koja je datumski najbliža blagdanu svetoga Andrije apostola.  Završava 24. prosinca na Badnjak.

Prvu nedjelju karakterizira ponovni Kristov dolazak, drugu i treću osoba Ivana Krstitelja, a četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista.

POVIJEST DOŠAŠĆA

Proroci su u Starom zavjetu navješćivali Isusovo rođenje. Slavljenje došašća počelo je u 5. stoljeću, kada je biskup Perpetuo iz Toursa započeo pripravu za Božić, počevši od blagdana sv. Martina 11. studenog. Nazvao je došašće pokorničkim vremenom, naređujući post u 3 dana svakog tjedna od 11. studenog do Božića. Ovo vrijeme posta od 40 dana, slično korizmi, izvorno se nazivalo – „Četrdesetdnevni post sv. Martina“. Čitanja prilikom euharistijskog slavlja uzimala su se iz korizmenog vremena.

U 6. stoljeću, papa Grgur Veliki skratio je došašće na 4 tjedna. Vrijeme došašća Rimske liturgije, nije bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. S vremenom je došašće postalo spoj pokorničkih sadržaja i vrijeme radosti i iščekivanja. Liturgija došašća ostala je nepromijenjena sve do Drugoga vatikanskog sabora, koji je uveo manje izmjene kako bi jasno odredio duh korizmenog vremena i vremena došašća.

LITURGIJA DOŠAŠĆA

liturgija došašćaU misi se izostavlja himan „Slava“, da bi taj tipično božićni himan („Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje“) jače odjeknuo na svetkovinu Kristova rođenja.

U došašću, posebno se čitaju misna čitanja vezana za proroka Izaiju, sv. Ivana Krstitelja i Blaženu Djevicu Mariju. Izaija je prorok nade, tj. najveći prorok mesijanskih nada i iščekivanja. Sv. Ivan Krstitelj preteča je Isusova dolaska i priprema narod za Isusovo djelovanje te je poveznica između Staroga i Novoga Zavjeta. Marija je treća velika osoba vremena došašća. Ona je posljednja karika u nizu vjernika, koji su čeznuli za Božjim dolaskom i spasenjem te pravi primjer budnosti i uzor spremnosti za susret s Isusom. U srcu došašća slavi se njen blagdan Bezgrešnog začeća. Misna liturgija običnih dana u došašću bitno je obogaćena, nakon liturgijske obnove. Dok prije nije bilo misnih obrazaca došašća, sada ponajprije svaki dan drugog dijela došašća od 17. do 24. prosinca, ima svoje vlastite misne obrasce. Posebno su obogaćeni uvođenjem glasovitih O-antifona iz časoslova. Ima ih 7, po jedna za svaki dan od 17. do 23. prosinca. U O-antifonama nalazi se kratki sažeci svih onih starozavjetnih proročkih i drugih tekstova koji su naviještali budućeg Mesiju, opisivali njegovu ulogu, poslanje i funkciju, te mu pripremali put. Isus je to sve ispunio. U latinskom jeziku, te O-antifone, počinju s vokativnim O (otuda ime) i glase u svojim počecima prema prijevodu novog lekcionara: „Mudrosti Svevišnjega …“ (O Sapientia), „Vođo doma Izraelova …“ (O Adonai), „Korijene Jesejev …“ (O radix Jesse) itd. Ove O-antifone su i uglazbljene u gregorijanskom koralu. Svečano se pjevaju u molitvi časoslova u redovničkim zajednicama, napose kontemplativnih redova.

Liturgijska boja je ljubičasta, osim treće nedjelje došašća (tzv. Radosna nedjelja) kada se može obući i ružičasta, čime se dodatno naglašava iščekivanje Isusova rođenja.

ZORNICE I ADVENTSKE PJESME

mise zorniceDošašće obilježavaju svakog jutra „zornice“ puku omiljene rane mise na kojima se pjevaju tipične adventske pjesme.

Mise zornice imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Predstavljaju stoga neki oblik četiritjednog trajnog odricanja od sna.

Svoj početak imaju još u srednjem vijeku. Drugi narodi, pa ni slavenski,  nisu našli za te rane mise, odjevene u čar i tegobe zime, vlastito ime već ih nazivaju latinskim imenom Rorate.  Obično se služe u 6 ili 7 sati ujutro, u ranu zoru. One simboliziraju budnost kršćana u vrijeme priprave za Božić, ali i na konačni Isusov dolazak na kraju vremena. Kršćani nastoje bdjeti nad svojim životom, ali i nad tuđim životima, da ne izgube vječni život. Zornice imaju svečan ugođaj.

Slaveći te mise narod je stvorio osobite adventske pjesme. I one su plod hrvatskog vjerničkog duha, bogate sadržajem, jer prepjevaju proročanstva biblijskih proroka o Kristovom dolasku, a napose ulogu Djevice Marije nazivajući je najljepšim imenima zbog njezine majčinske uloge u Isusovom dolasku.

Vrijeme je to posebne duhovne obnove, mnogima nije teško ustat se na zornicu, malo živjeti tiše i malo više razmišljati.

Ništa nema ljepšega kao ustati se u zoru i odati hvalu Bogu, njegovu Sinu Kristu i Duhu Svetome. To je i tjelesna i duhovna gimnastika.

Hrvatske adventske pjesme imaju marijansko obilježje, pjevaju se i na zornicama. Neke od poznatijih su: „Padaj s neba“, „Zlatnih krila“, „O Marijo, ti sjajna zornice“, „Poslan bi anđeo Gabrijel“, „Ptičice lijepo pjevaju“, „Visom leteć ptice male“. U tim adventskim pjesmama izražava se radost skorom dolasku Božića i potiče se vjernike, da se duhovno pripreme za blagdan Božića te se iskazuje se štovanje Blažene Djevice Marije.

ADVENTSKI OBIČAJI

AdventAdventski vijenac je već u antikno doba predstavljao znak pobjede i časti, te je stavljan na glavu pobjednika.

Ideja adventskog vijenca izvorno je nastala u vrijeme došašća. Prvi adventski vijenac na svijetu pojavio se 1838. u domu za siromašnu djecu „Das Rauhe Haus“ („Trošna kuća“) u Hamburgu. Mladi evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichern (1808. – 1881.) okupio je 1838. siročad s ulice te im u jednoj staroj i trošnoj kući ponudio novi dom. U svome dnevniku zabilježio je da se u došašću, želeći pronaći način da svojim štićenicima došašće učini što ljepšim, dosjetio da od prvog dana prosinca svakim danom za vrijeme molitve upale jednu svijeću. Wichern je stavljao svijeće na veliki drveni vijenac koji bi na Božić zasjao poput velikog svjetlosnog kruga s 24 svijeće: 20 malih crvenih svijeća za dane u tjednu i četiri velike bijele svijeće za nedjelje došašća. Svake godine u došašću obavljali su ovaj kratak obred. Oko 1851. Wichernovi su štićenici drveni vijenac počeli ukrašavati zimzelenim grančicama, a s vremenom se umjesto drvenoga počeo plesti vijenac od zimzelenog granja. Taj se običaj proširio po evangeličkim obiteljima u Njemačkoj, a zatim u susjedne i prekooceanske zemlje. Krajem 19. stoljeća prešlo se na četiri svijeće za četiri nedjelje došašća.

Adventski vijenac je znak iskazivanja počasti Gospodinu koji dolazi. Kad On dođe u svojoj slavi, pripada mu pobjednički znak vijenca. Ali broj četiri je i simboličan broj (četiri elementa, četiri pravca svijeta, četiri evanđelista, četrdeset godina putovanja Izraelskog naroda kroz pustinju, četrdeset dana Isus posti, …) Četiri tjedna priprave za Božić simboliziraju vrijeme čekanja na preobrazbu.

Plete se od zimzelenih grančica, ali tako da nema početka ni kraja što označuje vječnost. Bor i božikovina u vijencu simboliziraju besmrtnost, lovor označava pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedar snagu i izlječenje od svih bolesti. Lišće božikovine podsjeća na vijenac od trnja, sukladno engleskom vjerovanju da je Kristov vijenac od trnja bio načinjen upravo od bodljikavog lišća ove zimzelene biljke. Često je u njemu i grančica ružmarina, jer ova je biljka prema legendi čuvala Djevicu Mariju na njenom putu u Egipat. Pletenje i ukrašavanje zimzelenih vijenaca davni je običaj nastao još prije pojave kršćanstva. Svijeće na zimzelenim vijencima palila su još drevna germanska plemena kako bi otjerali hladnoću prosinačkih noći, dok su u skandinavskim zemljama palili svijeće na ‘krugu zemlje’, čime su zazivali ponovni dolazak proljeća i toplih dugih dana.

Adventska svijeća  pali se svaki dan od početka prosinca adventska svijećapa sve do Badnjaka. Običaji vezani za adventsku svijeću, najvjerojatnije su nastali u Njemačkoj te se proširili u druge europske zemlje, prvenstveno u protestanskim zajednicama. Češće se može vidjeti u kućanstvima, nego u crkvenim prostorima. Postepeno gori svaki dan u prosincu, čime se iskazuje iščekivanje Božića te simbolički pokazuje koliko još ima dana do Božića.

U nekim se kućanstvima adventska svijeća dodatno ukrasi zimzelenim grančicama i božićnim ukrasima, sa svijećom u sredini. Obično se pali prije zajedničke obiteljske večere.

ADVENTSKI BLAGDANI

Sveta Barbara

sveta barbaraNa dan sv. Barbare 4. prosinca, u pojedinim hrvatskim krajevima postoje razni običaji. Najvažniji je običaj sijanja pšenice. Običaj sijanja pšenice seže porijeklo od starodrevnih kultova prizivanja dobre ljetine. Time se provjerava klijavost pšenice i procjenjuje kakva će biti ljetina slijedeće godine. Susjedi se posjećuju i procjenjuju čija je pšenica gušća, viša, bujnija i zelenija. Vjeruje se, da je to znak da će slijedeća godina biti rodna i uspješna. Kada pšenica naraste, oko nje se veže vrpca od hrvatske trobojnice.

Sveti Nikola

sveti nikolaU vrijeme došašća, slavi se i dan sv. Nikole (6. prosinca), negdje zvan i „Nikolinje“. Tada se darivaju djeca po uzoru na sv. Nikolu biskupa, koji je prema legendi noću potajno kroz prozor donosio darove siromašnim ljudima. Sv. Nikolu prate anđeli i Krampus ovisno, da li se radi o dobroj ili zločestoj djeci, koja od Krampusa dobivaju šibu, koja je obično zlatne boje. Djeca čiste svoje čizmice i stavljaju ih na prozore prije spavanja, noć prije dana sv. Nikole. Ujutro, kad se probude, dočekaju ih čizmice pune poklona.

Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije

bezgrešno začeče BDMBlagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, slavi se 8. prosinca. Utemeljio ga je papa Siksto IV. 1476. g. Dogmu je svečano proglasio, papa Pio IX. u poslanici „Ineffabilis Deus“, 8. prosinca 1854. g. Katolička Crkva vjeruje da dogma ima potporu u Bibliji. Arkanđeo Gabrijel nazvao je Mariju kao „punu milosti“, a crkveni oci nazivali su Mariju – Blaženom Djevicom. Prema katoličkoj teologiji, Marija je morala biti posve bez grijeha, da bi mogla začeti Isusa.

Sveta Lucija

sveta lucijaNa dan sv. Lucije, 13. prosinca, brojni su običaji širom Hrvatske. Na Svetu Luciju sijala se božićna pšenica kao simbol plodnosti, novog života i njegove obnove. Samim svojim izgledom davala je zelenilo i nadu usred zime i snijega, a služila je i kao blagoslov ljetine istodobno ukrašavajući domove.

Pšenica bi rasla sve do Božića, kada bi se uredila. Što je pšenica bila gušća i zelenija, vjerovalo se da će biti bolja ljetina naredne godine. Poslije božićnih blagdana pšenicu se davalo pticama, da se taj sveti dio Božića ne bi uništio.

Sv. Lucija je zaštitnica očiju  te se često prikazuje na slikama na taj način, jer se vjeruje da je ostala bez očiju.

Djetinjci, materice i očići

matericeMaterice su lijepi stari običaji koji pokazuju ljepotu nekadašnje povezanosti i prisnosti ne samo među članovima obitelji, nego i među rodbinom, susjedima i znancima, pa je dobro barem sačuvati spomen na ta bogata vremena. Također, valja spomenuti uz Materice i slične običaje na Djetinjce (na 2. nedjelju došašća), kada se vežu djeca i kada se, zbog tobožnje prijetnje starijih, moraju otkupiti darujući roditelje, te Očiće (na 3. nedjelju došašća), kada otkupninu moraju platiti očevi.

Dan sv. Tome

sveti toma apostolDan sv. Tome Apostola, 21. prosinca, ponegdje se zove i Tucin dan ili Tučin dan. Tada se rade velike pripreme za Božić. Pripremaju se božićne pečenke i peku božićna peciva. Čistile su se i mele kuće. Pripremalo se dovoljno drva za ogrjev. Prala se posteljina i krevetnina.